Mladen Lorković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Malo uredio i dodao izvore
Redak 1:
'''Mladen Lorković''' ([[Zagreb]], [[1. ožujka]] [[1909]]. – [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglava]]?<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=-973298268 Proleksis enciklopedija: Lorković, Mladen], preuzeto 26. veljače 2012.</ref>, kraj travnja [[1945]].), hrvatski političar u doba [[NDH]]. Sin političara i pravnika [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]].
 
==Životopis==
Mladen Lorković rodio se u Zagrebu [[1909]]. godine u obitelji političara i pravnika [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]]. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša [[Stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[Šestojanuarska diktatura|šestojanuarske diktature]] prijeti mu uhićenje, pa [[15. studenog|15. studenoga]] [[1929]]. godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u Innsbrucku[[Innsbruck]]u ite Berlinuu i[[Berlin]]u gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]] i predstavnik [[ustaše|ustaškog pokreta]] za [[Njemačka|Njemačku]], a zatim i za sve europske zemlje osim [[Italija|Italije]]. Ustašku zakletvu položio je [[1934.]] godine. Nakon [[atentat]]a na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače [[1935.]] godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine [[1937]]. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u [[Mađarska|Mađarsku]].
 
Godine [[1937]]. biva uhićen. Prelazi u Mađarsku. Godine [[1939]]. vraća se u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]]. Uz [[Mile Budak|Milu Budaka]] najistaknutiji [[povratnik]]. Suradnik je glasila ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]]'' i urednik ilegalnog glasila ''Hrvatska pošta''. Godine [[1940]]. po odredbi vlasti [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] zatvoren u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavi]], a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj [[Travnik]]a. Godine [[1941]]. bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje [[NDH]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave od [[30. ožujka]] [[1941.]] (potpisi prikupljani [[5. travnja]] [[1941.]]), kojom se zahtijeva njemačka pomoć u uspostavi samostalne hrvatske države. Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić|Pavelić]] ga, [[9. lipnja]] [[1941]]., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]].) Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji [[NDH]] (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu [[1941]].). Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa [[Četnici u NDH|četnicima]], koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu [[Galeazzo Ciano|Cianu]] [[26. siječnja]] [[1943]]. godine.
 
U travnju [[1943]]. godine umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta [[Ivo Kolak]] osuđen na smrt. [[28. travnja]]{{fact}}<!-- nije jasno 23. ili 28. --> [[19411943]]. godine razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova. Imenovan je državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu sa njemačkim vojnim predstavnikom, generalom [[GleiseEdmund Glaise von Horstenau|GleiseomGlaiseom von Horstenauom]], koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu.
Godine [[1941]]. bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje [[NDH]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave od 30. ožujka 1941. (potpisi prikupljani 5. travnja 1941.), kojom se zahtijeva njemačka pomoć u uspsotavi samostalne hrvatske države. Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić|Pavelić]] ga [[9. lipnja]] [[1941]]. imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]].) Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji [[NDH]] (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu [[1941]].). Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa [[Četnici u NDH|četnicima]], koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu [[Galeazzo Ciano|Cianu]] [[26. siječnja]] [[1943]].
 
Tijekom ljeta i do kraja rujna [[1943]]. godine kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi sa potpredsjednikom [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] [[August Košutić|Augustom Košutićem]], ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata. [[3. rujna]]
U travnju [[1943]]. umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta [[Ivo Kolak]] osuđen na smrt. [[28. travnja]]{{fact}}<!-- nije jasno 23. ili 28. --> [[1941]]. razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova. Imenovan državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu sa njemačkim vojnim predstavnikom, generalom [[Gleise von Horstenau|Gleiseom von Horstenauom]], koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu.
[[1943.]] godine šalje pismo Paveliću u kojem ga poziva na izmjenu državne
politike u svrhu stabilizacije cjelokupnog stanja u NDH.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=84122 Nikica Barić: Nada Kisić Kolanović, Mladen Lorković - Ministar urotnik], Ocjene i prikazi, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No. 3 Rujan 1997., str. 346., preuzeto 26. veljače 2012.</ref>
 
Imenovan je za ministra unutrašnjihunutarnjih poslova [[11. listopada]] [[1943]]. godine.
Tijekom ljeta i do kraja rujna [[1943]]. kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi sa potpredsjednikom [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] [[August Košutić|Augustom Košutićem]], ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata.
 
==Urota Lorković-Vokić==
Imenovan za ministra unutrašnjih poslova [[11. listopada]] [[1943]].
U svibnju [[1944]]. godine, zajedno sa [[Ante Vokić|Antom Vokićem]], ministrom oružanih snaga, održaoodržava tajni sastanak sa predstavnicima [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] [[August Košutić|Augustom Košutićem]] i [[Ivanko Farolfi|Ivankom Farolfijem]]. To je početak tzv. "[[PučUrota Lorković-Vokić-Lorković|puča Vokić-Lorković-Vokić]]". Razrađivani su planovi da se, korištenjem [[Hrvatsko domobranstvo|domobranstva]] kao regularne hrvatske vojske, [[NDH]] okrene protiv Njemačke i pređeprijeđe na stranu [[Saveznici|Saveznika]].
 
Nije se radilo o pravom puču[[puč]]u, jer zavjerenici su o svojim planovima obavijestili [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji im je neko vrijeme pružao podršku. Međutim, [[21. kolovoza]] [[1944]]. Pavelić je o djelatnosti ove grupe obavijestio generala [[Siegfried von Kasche|vonSiegfrieda Kashea]], njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću [[30. kolovoza]] [[1944]]., Pavelić razotkriva urotu i naređuje uhićenje njenih sudionika. Jedino je [[August Košutić]] uspio prebjeći na oslobođeni teritorij (gdje će gak [[KomunističkaNarodnooslobodilački partijapokret Hrvatskeu Hrvatskoj|komunistipartizanima]] (gdje će ga ovi ubrzo zatvoriti).
U svibnju [[1944]]., zajedno sa [[Ante Vokić|Antom Vokićem]], ministrom oružanih snaga, održao tajni sastanak sa predstavnicima [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] [[August Košutić|Košutićem]] i [[Ivanko Farolfi|Ivankom Farolfijem]]. To je početak tzv. "[[Puč Vokić-Lorković|puča Vokić-Lorković]]". Razrađivani su planovi da se, korištenjem [[Hrvatsko domobranstvo|domobranstva]] kao regularne hrvatske vojske, [[NDH]] okrene protiv Njemačke i pređe na stranu Saveznika.
 
==Smrt==
Nije se radilo o pravom puču, jer zavjerenici su o svojim planovima obavijestili [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji im je neko vrijeme pružao podršku. Međutim, [[21. kolovoza]] [[1944]]. Pavelić je o djelatnosti ove grupe obavijestio generala [[Siegfried von Kasche|von Kashea]], njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću [[30. kolovoza]] [[1944]]., Pavelić razotkriva urotu i naređuje uhićenje njenih sudionika. Jedino je [[August Košutić]] uspio prebjeći na oslobođeni teritorij (gdje će ga [[Komunistička partija Hrvatske|komunisti]] ubrzo zatvoriti).
Zavjerenici su zatvoreni u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavu]]. KrajemPretpostavlja se da je Lorković u zatvoru ubijen krajem travnja [[1945]]. godine, pred bijeg ustaša iz zemlje, u zatvoru je Lorković ubijen, kao i [[Ante Vokić]] i [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-ovci]] [[Ivanko Farolfi]] i [[Ljudevit Tomašić]]. Ostali zavjerenicuzavjerenici su tada bili pušteni.
 
Zavjerenici su zatvoreni u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavu]]. Krajem travnja [[1945]]., pred bijeg iz zemlje, u zatvoru je Lorković ubijen, kao i [[Ante Vokić]] i [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-ovci]] [[Ivanko Farolfi]] i [[Ljudevit Tomašić]]. Ostali zavjerenicu su tada bili pušteni.
 
== Objavljenje knjige dr. Lorkovića ==
 
*''Postanak Države SHS'', Doktorska dizertacija na Sveučilištu u Berlinu
*''Narod i zemlja Hrvata.'', (1939)
*''Međunarodno politički položaj Hrvatske'', (1942)
*''Spomenica'', (1942)
*''Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'', (1943)
*''Pod jednom kapom'', (1944)
*''Hrvatska u borbi protiv boljševizma '', (1944)
*''Kroatiens Kampf gegen den Bolschewismus '', (1944)
 
== Djela ==
* ''Postanak Države SHS'', Doktorska dizertacija na Sveučilištu u Berlinu
* ''Narod i zemlja Hrvata.'', (Zagreb, 1939., 2. izd. Zagreb, 1996., pretisak izdanja iz 1939., Split, 2005.)
* ''MeđunarodnoMeđunarodni politički položaj Hrvatske'', (1942.)
* ''Spomenica'', (1942.)
* ''Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'', (1943.)
* ''Pod jednom kapom'', (1944.)
* ''Hrvatska u borbi protiv boljševizma'', (1944., objavljena iste godine i u njem. prijevodu ''Kroatiens Kampf gegen den Bolschewismus'')
 
== Literatura ==
*''[[Tko je tko u NDH]]''
*''[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]
 
==Izvori==
{{izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Lorković, Mladen}}
 
[[Kategorija: Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija: Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]