Vuk Karadžić: razlika između inačica

'''Vuk Stefanović Karadžić''' ([[Tršić]], [[7. studenoga]] [[1787]]. – [[Beč]], [[7. veljače]] [[1864]].), [[Srbija|srbijanski]] jezikoslovac i reformator [[Srpski jezik|srpskoga]] jezika. Pored jezičnoga rada politički značaj Vuka Karadžića za suvremenu srpsku povijest je bitan jer su njegove teze značajno utjecale na [[Velika Srbija|velikosrpski pokret]].<ref>Vuk Karadžić: Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona ("Srbi svi i svuda")</ref><ref>Skupljao je hrvatske narodne pjesme i priče koje je samovoljno proglasio srpskima. Sâm je poslije napisao u jednom svom djelu da narod u tim hrvatskim krajevima "neće da se zovu Srbima, nego Hrvatima".</ref> je Vjeruje se Ii da je Vuk preuzeo riječi iz Hrvatske gramatike napisane 1604. (Bartol Kašić) da bi napisao Srpsku gramatiku u 1814.<ref>Podlistak u Slobodnoj Dalmaciji, 1991. </ref><!-- bio je u nekoliko nastavaka--><ref>[[Vladimir Horvat]]: [http://hrcak.srce.hr/file/78226. Prvi hrvatski jezikoslovac], [[Obnovljeni život]], (48) 2 (1993) str. 141.. Vidi opasku na dnu stranice.</ref> Na Karadžića je značajno utjecao [[Jernej Kopitar]].

Na tehničkoj razini, Karadžićeva reforma se manifestirala u novoj [[Ćirilica|srpskoj ćirilici]] u kojoj su izbačeni ''nepotrebni'' poluglasnici (''ъ, ь''), apsorbirani grafemi za ''lj, nj, dž'' koje je predlagao Sava Mrkalj (Vuk je gotovo u potpunosti preuzeo grafiju "narodnog" pisanog idiolekta Gavrila Stefanovića Venclovića, monaha u manastiru RačaRači s konca 17. i početka 18. stoljeća, te je uveden grafem ''j'' iz latinice. Novi fonološki pravopis, primjeren prozirnom idiomu kakav je [[srpski jezik|srpski]], zamijenio je stariji tvorbeno-morfološki pravopis. Jezični supstrat je bila novoštokavska ijekavština (istočnohercegovačko-krajiški dijalekt), koju je Vuk Karadžić stilizirao dijelom i prema hrvatskim pisanim djelima (''tjerati'' mjesto ''ćerati'', ''hoću'' mesto '''oću''). No, zbog utjecaja srpske građanske klase u [[Vojvodina|Vojvodini]] i [[Srbija|Srbiji]], ta je reforma prihvaćena u nešto izmijenjenom obliku: ijekavski refleks ''jata'' (''ě'') je zamijenjen ekavskim (''dete'' mjesto ''dijete''). Srpski književni jezik ijekavskoga refleksa jata ostao je u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Bosna i Hercegovina|BiH]], [[Srbija|zapadnoj Srbiji]] kao i među [[Srbi|Srbima]] u Hrvatskoj.