Ivo Lola Ribar: razlika između inačica

 

==Političko djelovanje==

Kroz jugoslavensku povijest, kao i u stalnom kretanju i upoznavanju s različitim nacionalnim sredinama, on je u sebi razvio jednaku ljubav za sve narode bivše Jugoslavije. Kao odličan učenik, u višim je razredima gimnazije pokazao posebnu zainteresiranost za društvene znanosti, za političku ekonomiju i [[politologija|politologiju]] čiji je praktični građanski oblik provjeravao u političkom životu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. U traganju za idejnom orijentacijom, Lolu ne zadovoljavaju nastavni planovi i programi tadašnje beogradske gimnazije. Sam proučava klasike idealističke i materijalističke filozofske škole: [[Nietzsche]]a, [[Voltaire]]a, [[Hegel]]a — da bi se idejno opredijelio za [[Karl Marx|Marxa]] i [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjina]]. Bila je to logična idejna evolucija slobodarski nastrojenog mladića, koji, mada iz situirane i ugledne građanske obitelji (otac Ivan jedno vrijeme je bio predsjednik Ustavotvorne skupštine [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]), kroz paralelni studij klasika marksizma i prakse građanske politike, racionalistički prihvaća ideju [[socijalizam|socijalizma]] kao svoj pogled na svijet, a program avangarde radničke klase kao svoj životni cilj.

Početkom školske 1934-35. godine, Lola je stigao u [[Pariz]] studirati [[političke znanosti]], ali poslije atentata na kralja [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra]] (po savjetu [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]]) napušta [[Francuska|Francusku]]. Odlazi u [[Ženeva|Ženevu]], gdje uči metodiku znanstvenog rada, studira političku ekonomiju, proučava marksističku literaturu do koje u zemlji nije mogao doći, a zatim se, iste jeseni, upisuje na Pravni fakultet u [[Beograd]]u.