Arhitektura neoklasicizma: razlika između inačica

'''Arhitektura neoklasicizma''' (ili arhitektura ''klasicizma 19. stoljeća'') označava pravac u [[Arhitektura|arhitekturi]] koji je nastao sredinom [[18. stoljeće|18. st]], kao dio [[Neoklasicizam|neoklasicističkog pokreta]] u umjetnosti, a oslanja se na arhitekturu [[stara Grčka|stare Grčke]] i(koja je aktualnim arheološkim otkrićima stekla današnji značaj), [[Rimsko Carstvo|RimaRimskog carstva]] ([[Vitruvije|vitruvijanske]] struje) i ranijiprethodni klasicizam renesansnog pokreta u Italiji (ponajviše [[paladijanizam]]). Odlikuju ga redukcija detalja kao reakcija na naturalističkupretjeranu ornamentaciju prethodnog [[Rokoko]] stila, grandioznost mjerila, simetrija, dramatično korištenje golemih stupovastupovnih redova (često kroz punu visinu zgrade), bijeleprazne zidne plohe te vrlo čiste i [[Geometrija|geometrijske]] forme građevine (kocka, kugla, prizma, valjak, piramida, stožac) kojima se naglašava povratak [[Klasicizam|klasičnom]], apstraktnom umu [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], koji teži [[Racionalizam|racionalnom]], [[Matematika|matematičkom]] poimanju zakona [[Svemir|svemira]].

[[Robert Adam]] u svojim pohodima Italijom i Dalmacijom (radi crteže u mjerilu radi nacrte ruševina [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]]) proučava stambenu arhitekturu starog Rima, te povratkom u Englesku rekreira veličanstvena unutrašnja uređenja antičkih domova. Jedan od najznačajnijih projekata kojemu se Adam priključio u kasnijoj fazi, nakon izmjene brojnih arhitekata, je Kedleston Hall - kuća koja je u Paladijevskoj maniri kvadrantom kolonada povezana s četiri servisna paviljona. Ključna Adamova izmjena u vanjštini jest južno pročelje čiji glavni rizalit priziva oblik [[Konstantinov slavoluk|Konstantinovog slavoluka]] - urbani monument smješten u ruralnu sredinu. <ref>[http://books.google.hr/books?id=39T1zElEBrQC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false A History of Western Architecture, 4th edition] David Watkin; Laurence King Publishing, 2005.</ref> U interijeru Adam uređuje veliku dvoranu (''great hall''), pravokutnog tlocrta flankiranu korintskim stupovima, okruženu nišama u kojima su kipovi, iz koje se prolazi u ''salon'' - prostoriju potpuno drugog karaktera, manje površine ali veće visine, nadsvođenu kupolom. Odnos prostorija Adam objašnjava kao referencu na ''atrij'' i ''vestibul'' [[Rimska vila|rimske kuće]]. <ref>[http://books.google.hr/books/about/Culture_in_Eighteenth_Century_England.html?id=TmVK_LYCXqoC&redir_esc=y Culture in eighteenth-century England, a subject for taste] Jeremy Black, Hambledon and London, 2005.</ref>

Klasicističke ideje u Njemačku stižu u sjeverne krajeve [[Prusija|Prusije]], na dvor [[Fridrik II. Veliki|Fridrika II. Velikog]] gdje napredna politika i divljenje Francuskoj i Engleskoj uvode i potrebu za usvajanjem novog stila u arhitekturi. Fridrik II. povjerava svome prijatelju Georgu von Knoblesdorffu izgradnju [[Berlin|berlinske]] opere i obližnje crkve svete Hedwige (minijaturne verzije Panteona). Njegov nasljednik Fridrik Vilim II. 1788. dovodi arhitekta Carla Gottharda Langhansa kako bi projektirao [[Brandenburška vrata]] - zapadni ulaz u grad. Uzor ovom spomeniku su [[Propileji]] [[Akropola (Atena)|atenske Akropole]], koji izražavaju novi stav prema plemenitosti grčke arhitekture koju opisuje teoretičar Winckelmann. NeizvedeniJoš jedan rani primjer neoklasicizma u Njemačkoj je neizvedeni projekt Friedricha Gilly-ja za spomenik Fridriku Velikom jednostavan- jejednostavan [[dorski hram]] na visokom podiju, s pristupnim stepeništima - koji je u svojoj čistoj grčkoj monumentalnosti imao snažan utjecaj na kasnije arhitekte prve polovice 19. st. - Schinkela i von Klenzea. <ref>[http://books.google.hr/books?id=39T1zElEBrQC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false A History of Western Architecture, 4th edition] David Watkin; Laurence King Publishing, 2005.</ref>

Na projektu ladanjske kuće Gabain koristi jasne obrise, suzdržan površinski reljef i štedljivo raspoređuje elemente kako bi naglasio vrijednost [[Ploha (likovna umjetnost)|plohe]]. Pilastri sada služe učvršćivanju bridova kvadra a mali broj vertikalnih elemenata uspostavlja ravnotežu s horizntalnim vođenjem linija. Stupnjevanje rustikalnosti po etažama podsjeća na renesansnu palaču, dok zabatni trokut daje lice grčkog hrama. Schinkel se ovdje odriče suvišne monumentalnosti, dajući poseban 'klasični' karakter zgradi. <ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=60740 Atlas arhitekture 2 - Povijest graditeljstva od romanike do sadašnjosti]; Werner Müller, Gunther Vogel (Golden marketing, Zagreb 2000.) - ''Schinkel''</ref>

Leo von Klenze promovira ''grčki preporod'' na jugu Njemačke, u [[Bavarija|Bavariji]] - pod Ludvigom I. koji ima strast prema [[Helenizam|helenizmu]]. Većina njegovih građevina je u [[München|Münchenu]]: gliptoteka, pinakoteka, Ruhmeshalle (hala slavnih - monumentalna zgrada dorske kolonade s dva bočna krila), Propilejemünchenski Propileji. U [[Sankt Peterburg|Sankt-Peterburškom]] [[Ermitaž|Ermitažu]] projektira interijere prizemlja, brojne dvorane u novom grčkom stilu. Njegovo najznačajnije djelo je Walhalla - memorijalni hram iznad [[Dunav|Dunava]], u blizini [[Regensburg|Regensburga]], koji bivanjskim vanjštinomoblikom biooponaša kopija atenskogatenski [[Partenon|PartenonaPartenon]]. Memorijalni hram je trebao podsjetiti sve [[Nijemci|Nijemce]] na njihovo zajedničko porijeklo, odavajući počast velikanima njemačke povijesti. Walhalla je postavljena na golem postament na vrhu brijega, s izlomljenim pristupnim stepeništima.