Austrougarska ratna mornarica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 52:
[[Venecija]] je također imala austrijsko ratno brodogradilište u kojem je topovnjača na brodski vijak ''Kerka'' (100 članova posade) porinut 1860. godine (povučen iz službe tek 1908.). Mletačka 'lagunska flotila' austrijskih brodova bila je 1864. usidrena ispred crkve [[San Giorgio]], a u njoj su bili topovnjača na brodski vijak ''Ausluger'', parobrod na vijak ''Alnoch'', i pet topovnjača na vijak tipa 1 do tipa 4.<ref name="Hubmann" />
Godine 1863. bojni brod [[kraljevska ratna mornarica|kraljevske ratne mornarice]] [[HMS Marlborough|HMS ''Marlborough'']], zastavni brod admirala Fremantlea, učinio je kurtoazni posjet
Tijekom pruskog i austrijskog napada na [[Schleswig-Holstein]], tada [[vojvodstvo|vojvodstvima]] u [[Danska|Danskoj]], [[kontraadmiral]] [[Wilhelm von Tegetthoff]] zapovijedao je austrijskom flotilom sa svojeg zastavnog broda na vijak [[SMS Schwarzenberg|SMS ''Schwarzenberg'']] u pomorskoj akciji blizu [[Heligoland]]a [[9. svibnja]] [[1864]]. godine.<ref name="Hubmann" />
Redak 67:
Tijekom mirnodopskog razdoblja austrijski su brodovi posjetili Aziju, Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku i [[Tihi ocean]].
Kada je brat [[Franjo Josip I.|Franje Josipa]] prihvatio kobno [[Meksiko|meksičko]] prijestolje u travnju 1864. od [[
Godine 1869. car Franjo Josip putovao je na korveti [[SMS Viribus Unitis|SMS ''Viribus Unitis'']] na otvaranje [[Sueski kanal|Sueskog kanala]]. Brod je nazvan prema njegovom osobnom geslu.<ref name="Wagner">Wagner, Walter, & Gabriel, Erich, ''Die 'Tegetthoff' Klasse'', Beč, siječanj 1979.</ref>
Redak 102:
:''Glavni članak: [[Prvi balkanski rat]]''
Tijekom [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]] [[Austro-Ugarska]] se pridružila [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] i [[Italija|Italiji]] u blokadi pomorskog lučkog grada [[Bar
===Prvi svjetski rat===
Redak 118:
<!-- :''Glavni članak: [[Bitka kod Durazza]]'' -->
U prosincu 1915. skvadron K.u.K. krstarica pokušao je napasti [[Srbija|srpske]] trupe koje su se evakuirale iz [[Albanija|Albanije]]. Nakon potapanja francuske podmornice i bombardiranja grada [[
Na konferenciji triju sila [[28. travnja]] [[1917]]. na [[Krf]]u raspravljalo se o ofenzivnijoj strategiji na Jadranu, ali Talijani nisu bili spremni razmotriti bilo kakve operacije s velikim brodovima uzimavši u obzir veličinu austro-ugarske ratne mornarice. Britanci i Francuzi bili su protiv jednostranih poteza protiv Austro-Ugara, posebice ako je to značilo sveobuhvatnu bitku. Austrijanci pak nisu bili neaktivni pa su čak tijekom održavanja same konferencije Antante planirali ofenzivnu operaciju protiv otrantske baraže.
Redak 129:
Kroz [[1917]]. Jadransko more ostalo je ključno u podmorničkom ratovanju na brodove na [[Mediteran]]u. [[Kotor]], nekih 140 milja sjeverno od uskog Otrantskog prolaza, bio je glavna podmornička baza iz kojeg je dolazila gotovo čitava prijetnja mediteranskom brodovlju.
Otrantska baraža, koju je Antanta načinila sa 120 plovila i koristili kao mreže povlakuše i 30 motornih brodica, sve opremljene dubinskim nabojima, bila je osmišljena radi zaustavljanja prolaska podmornica iz [[Kotor]]a. Njena je namjera ipak bila neuspješna pošto su od njenog postavljanja 1916. godine
Baraža je ipak bila učinkovita u zadržavanju austro-ugarske površinske flote koja nije mogla napustiti [[Jadransko more]]. Osim toga, kako je rat odmicao opskrba, posebno ugljena, bila je sve teža, a i dodatni strah od mina ograničio je austro-ugarsku ratnu mornaricu na bombardiranje [[Italija|talijanske]] morske i [[Srbija|srpske]] riječne obale.
Redak 179:
==Europska pomorska utrka u naoružanju==
Među mnogim faktorima koji su pokrenuli [[Prvi svjetski rat]] bila je [[pomorska utrka u naoružanju]] između [[Velika Britanija|Velike Britanije]] i [[
==Pomorski problemi==
Redak 189:
Velika Britanija već je preuzela vodstvo. Bojni brod ''[[HMS Dreadnought]]'' dovršen je 1906. te je bio toliko napredan da su neki smatrali da sve prethodne bojne brodove treba označiti zastarjelima, iako su Britanija i ostale zemlje zadržale pre-[[drednot]]e u službi.
Austro-ugarski mornarički konstruktori, svjesni neizbježne premoći svih vrsti dizajna velikotopnih dreadnoughta, predstavili su svoj slučaj Mornaričkom odsjeku Carskog ministarstva rata (''Marinesektion des Reichskriegsministeriums'') u [[Beč]]u koje je [[5. listopada]] [[1908]]. donijelo odluku o gradnji vlastitih dreadnoughta. Prvi ugovor sklopljen je s 'Werft das Stabilimento Tecnico Triestino (STT)', a mornaričko naoružanje osigurala je [[Škoda]] iz [[Plzeň]]a. Mornarički proračun za 1910 bio je sadržajno proširen kako bi omogućio glavne prepravke postojeće flote i više dreadnoughta. Bojne brodove [[SMS Tegetthoff|SMS ''Tegetthoff'']] i [[SMS Viribus Unitis|SMS ''Viribus Unitis'']] porinuo je [[Franjo Ferdinand|nadvojvoda Franjo Ferdinand]] u [[Trst]]u uz veliko veselje [[24. lipnja]] [[1911]]. i [[21. ožujka]] [[1912]]. Nakon njih uslijedili su [[SMS Prinz Eugen|SMS ''Prinz Eugen'']] i [[SMS Szent Istvan|SMS ''Szent Istvan'']]. Ovi bojni brodovi, konstruirani kasnije od mnogih ranijih britanskih i njemačkih dreadnoughta, bili su značajno ispred u nekim aspektima dizajna, posebice u odnosu na francuske i talijanske mornarice, te su imali [[Guglielmo Marconi|Marconi]]jeve bežične sobe kao i protuzračno naoružanje. Govori se da su to bili prvi bojni brodovi na svijetu opremeljeni torpednim lanserima ugrađenim na njihove pramce.<ref name="Wagner" />
Između 22. i 28. svibnja 1914. ''Tegetthoff'', praćen ''Viribus Unitisom'', načinio je ljubazni posjet britanskoj mediteranskoj floti na [[Malta|Malti]].<ref name="Wagner" />
| |||