Anglo-američki rat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Oružani sukob |naziv=Britansko-američki rat |dio= |slika=250px |opis slike=Prizori britansko-američkog rata: Pustošenje Washingtona, ...
(Nema razlike inačica)

Inačica od 7. rujna 2012. u 13:11

Britansko-američki rat ili Rat 1812. je naziv za oružani sukob Britanskog Carstva i SAD-a od 1812. do 1815. god. Sjedinjene Američke Države su objavile rat 18. lipnja 1812. godine zbog više razloga od kojih su neki: trgovačke restrikcije američkih brodova zbog britanskog rata s Francuskom, te britanske potpore indijanskim plemenima protiv američke ekspanzije i zbog nezvanične želje SAD-a da anektira Kanadu[2].

Britansko-američki rat

Prizori britansko-američkog rata: Pustošenje Washingtona, Bitka kod Queenston Heightsa, pomorska bitka Constitutiona protiv HMS Guerrierea, smrt Tecumseha kod Moraviantowna, Andrew Jackson vodi obranu New Orleansa.
Vrijeme 18. lipnja 1812. - 18. veljače 1815.
Lokacija Istočna i središnja Sjeverna Amerika
Ishod neodlučeno
Teritorijalne promjene Bez promjena granica (Status quo ante bellum)
Propast planova o osnutku neovisne indijanske države
Sukobljeni
SAD
Choctaw
Cherokee Indijanci
Muskogee
Nepoznata kratica »U« Britansko Carstvo
Shawnee
Creek Red Sticks
Chippewa
Fox Indijanci
Iroquois Indijanci
Miami Indijanci
Ottawa
Kickapoo
Lenni Lenape
Mascouten
Potawatomi
Sac
Wendat
Vođe
James Madison
Henry Dearborn
Jacob Brown
Winfield Scott
Andrew Jackson
William Henry Harrison
William Hull
Lord Liverpool
George Prévost
Isaac Brock
Roger Hale Sheaffe
Gordon Drummond
Robert Ross
Edward Pakenham
Charles de Salaberry
Tecumseh
Vojne snage
Regularna vojska SAD-a: 7.000 na početku i 35.800 na kraju rata
  • Rendžeri: 3.049
  • Milicija: 458.463★
  • Ratna mornarica SAD-a: 6 fregata i 14 ostalih plovila
  • Indijanski saveznici: 125 Choctawa i nepoznat broj drugih
Britanska vojska: 5.200 na početku i 48.160 na kraju rata
Posljedice
2.260 poginulih u boju i 4.505 ranjenih
oko 15.000 ukupno preminulih[1]
1.600 poginulih u boju, 3.679 ranjenih i 3.321 preminulih od bolesti
† Poginuli u boju

★ Djelovali samo u svom području

Zbog zauzetosti većine vojnih snaga ratovima u Europi, Britanci su najprije imali obrambenu strategiju tijekom američkih napada na Kanadu. Do 1813. godine vojska SAD-a je osvojila jezero Erie, dijelove zapadnog Ontarija i uništila Tecumsehovu indijansku konfederaciju, a time i mogućnost neovisne indijanske države u Sjevernoj Americi koju je podržavalo Britansko Carstvo. Na sjeverozapadu, general Andrew Jackson je uništio vojsku Creek Red Sticks indijanaca u Bitki kod Horseshoe Benda 1814. godine.

Porazom Napoleona u Europi 1814. godine, već 6. travnja, Britanci su započeli s agresivnijom strategijom poslavši tri velike postrojbe. Pobjedom u Bitki kod Bladensburga u kolovozu 1814. godine, Britanci su uspjeli osvojiti i spaliti Washington, ali su Amerikanci pobjedama u rujnu 1814. i siječnju 1815. odbili tri britanske invazije na New York, Baltimore i New Orleans.

Rat se odigravao na tri bojišta:

  • Na moru su ratni brodovi i piratske jedinice obje strane napadali trgovačke brodove neprijatelja, dok je Britanska kraljevska ratna mornarica izvodila uspješnu blokadu atlantske obale SAD-a, što joj je omogućilo velika pustošenja u drugom razdoblju rata;
  • Na američko-kanadskoj granici, od Velikih jezera te duž rijeke sv. Lovrijenca, su se vodile kopnene i pomorske bitke;
  • Na jugu SAD-a i obali Meksičkog zaljeva vojska SAD-a je pobijedila britanske indijanske saveznike i odbila invaziju na New Orleans.

Upravo su pobjede kod Baltimorea 1814. (koja je inspirirala stihove himne SAD-a, The Star-Spangled Banner) i New Orleansa 1815. godine u Amerikanaca stvorile nacionalnu euforiju koju su oni nazvali „Drugi rat za neovisnost”. Nakon toga uslijedilo je razdoblje koje su nazvali „doba dobrih osjećaja” jer su se stanovnici SAD-a uglavnom povezali, a partizanski sukobi milicija na suprotnim stranama su gotovo zaboravljeni. Kanada je također iz rata izašla sa snažnijim osjećajem nacionalne pripadnosti i solidarnosti, uglavnom zbog uspješnih obrana od američkih napada. Osobito u Ontariju, rat protiv SAD-a se i danas naziva „američkom ekspanzionističkom invazijom” i slavi se pobjeda Kanade. U Velikoj Britaniji se na rat gleda samo kao sporedni oružani sukob u sklopu Napoleonskih ratova.

Izvori

  1. Donald R. Hickey, Don't Give Up the Ship! Myths of The War of 1812, Urbana: University of Illinois Press. ISBN 978-0-252-03179-3
  2. John C.A. Stagg, Mr. Madison's War: Politics, Diplomacy, and Warfare in the Early American republic, 1783–1830, Princeton, NJ: Princeton University Press, 1983.

Vanjske poveznice


Predložak:Link GA Predložak:Link FA Predložak:Link GA