Razlika između inačica stranice »Vilim III. Oranski«

Dodana 64 bajta ,  prije 7 godina
bez sažetka
 
== Na vlasti u Nizozemskoj ==
Vilimov otac je do svoje smrti držao položaj namjesnika pet [[Nizozemska|nizozemskih]] provincija i to: Holandije, Zeelanda[[Zeeland]]a, Utrechta, Gelderna[[Geldern]]a i Overijssela[[Overijssel]]a. No nakon njegove smrti Ujedinjene provincije su svojim odlukama ukinule tu funkciju i faktičku vlast u to doba imao je [[Johan de Witt]]. [[1667]]. godine Vilim se uz pomoć svojih pristalica pokušao vratiti na vlast, no neuspješno jer su provincije odbile ponovno osnažiti položaj namjesnika.
 
Godine [[1672]]. [[Nizozemska]] je bila metom [[Francuska|francuskog]] napada koji je predvodio francuski kralj [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] koji je u tome napadu imao pomoć [[Engleska|Engleske]]. Francuska vojska je ubrzo osvojila gotovo cijelu Nizozemsku, a Johan de Witt je potpuno podbacio kao vođa Nizozemaca pa je pao s vlasti što je bila velika šansa za Vilima koji ju iskorištava te ponovno uvodi funkciju namjesnika na koju je ubrzo sam i imenovan.
[[5. studenog]] [[1688]]. Vilim se sa svojom vojskom iskrcao na englesko tlo na jugozapadu Engleske kod mjesta Brixham. Iskrcao se sa 15.500 vojnika i 4000 konja. Ubrzo su svi [[Protestantizam|protestantski]] zapovjednici engleske vojske prešli na Vilimovu stranu, a također i svo englesko protestantsko plemstvo. Stoga je Vilim vrlo brzo napredovao kroz Englesku. [[11. prosinca]] Vilim je s vojskom ušao u [[London]] a [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]] se pokušao spasiti skokom u rijeku [[Temza|Temzu]] ali je ubrzo uhvaćen. Ne želeći od Jakova napraviti mučenika Vilim ga je [[23. prosinca]] pustio da pobjegne u [[Francuska|Francusku]] gdje ga je [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] primio velikodušno davši mu palaču i visoku rentu.
 
Vilim je ubrzo (na neregularan način) sazvao parlament koji je [[12. veljače]] [[1689]]. obznanio da je [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]], pobjegavši iz [[Engleska|Engleske]] u stvari abdicirao i proglasio prijestolje upražnjenim, ali nije ga, po normalnom redu nasljeđivanja ponudio Jakovljevu mladom sinu, nego njegovoj kćeri [[Marija II., kraljica Engleske|Mariji]]. [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]] je proglašena kraljicom, a utvrđeno je da će vladati zajedno sa Vilimom. Parlament je sve to ozakonio posebnim zakonom (''Bill of Rights''). Istim zakonom [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]] je optužen za zlouporabe za vrijeme svoje vladavine te su [[protukatoličanstvo|stavljeni izvan snage]] zakoni o toleranciji kojima su bila ukinuta ograničenja za [[Katolicizam|katolike]]. Također je utvrđeno da [[Protukatoličanstvo|niti jedan katolik]] više neće moći naslijediti englesko prijestolje, a propisan je i red nasljeđivanja engleske krune prema kojemu krunu nasljeđuju potomci Vilima i [[Marija II., kraljica Engleske|Marije II.]], a ako oni ne budu imali potomaka onda će krunu naslijediti Jakovljeva mlađa kći [[Ana, kraljica Engleske|Ana]] i njezini potomci.
== Zajednička vladavina u Engleskoj s Marijom II.==