Vranski priorat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Vranski priorat ili Prioratpriorat vranski''' ([[latinski jezik|lat.]] ''prioratus Auranae,'' [[mađarski jezik|mađarski]] ''vránai perjelség'') je bio naziv organizacije Vitezovavitezova Templara[[templari|templara]] na području Hrvatske i [[Ugarska|Ugarske]] kada su se [[1169.]] pojavili na tom području.
 
== Osnovni podatci ==
Redak 5:
Središte im se je nalazilo u [[Vrana (Pakoštane)|Vrani]], a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj|Emerik]]a i [[Andrija II.|Andrije II.]], koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali [[Senj]] (do [[1269.]]).
 
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu] (drugi naziv za templare - božjaci)], Glogovnicu, dio Gorske županije u [[Pokuplje|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] [[Lješnica|Lješnicu]], [[Rasaška|Rasašku]] i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], [[Trnava (Gornji Bogićevci)|Trnava]], [[Čaklovec]] i [[Bijela]]. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]] dobili [[Hrvatska Dubica|Dubicu]] i cijelu [[Dubička županija|Dubičku županiju]]. Nakon ukinuća [[templari|templarskog reda]] [[1312.]] godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su [[ivanovci]].
 
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999. </ref>