Vitraj: razlika između inačica

Kada su ljudi uspjeli uz pomoć kemijskih spojeva, [[oksidi|oksida]], bojiti [[staklo]] (manganov oksid boji modro, a željezni oksid crveno), umjetnici su došli na misao da sastavljaju slike od komadića obojenog stakla. Slikar - staklar zvan vitrajer radi slično kao [[mozaik|mozaičar]]. Ali njegovi su komadići stakla širi od mozaičerovih staklenih štapića i kamenčića. Osim toga vitrajer ih ne utiče u [[zid]], nego uokviruje u olovne spojnice. Stavljen na [[prozor]] umjesto na zid, vitraj kroz sebe pušta [[sunčeve zrake]] i stvara najblistavije [[boja|boje]] među svim slikarskim tehnikama.

Najljepše primjere tehnike vitraja nalazimo na [[francuska|francuskim]] [[srednji vijek|srednjovjekovnim]] katedralama: [[Chartres]], [[Notre Dame]] u [[Pariz]]u i [[Bourges]]u. O tome kako su srednjovjekovni staklari dobivali staklenu masu, kako su je bojali i kako su sastavljali likove govori njihov suvremenik Teofil ([[12. stoljeće|XII. st.]]) u knjizi ''O raznim umjetnostima''.