|
* "Iz zlatnog kaleža"
* "Objava i propast".
George Trakl, Grodek
Naveče odzvanjaju jesenje šume/
Od ubilačkog oružja, zlatne ravnice/
I modra jezera, nad njima sunce/
Tmurno kruži; noć grli/
Umiruće ratnike, divlje vapaje/
Njihovih razbijenih usana./
U dubini pašnjaka sabire se tiho/
Crveno oblačje, u njem prebiva jarosno božanstvo,/
Prolita krv, mjesečev hlad;/
Svi putovi svršavaju u crnom raspadanju./
Pod zlaćanim granama noći i zvijezda/
Tetura sjena sestre tišinom livade/
Da pozdravi duhove junaka, glave koje krvave;/
A lagano odzvanjaju u trski tamne frule jeseni./
O, ponosnija tugo! Vi, brončani oltari/
Vruć plamen duha hrani danas moćna bol,/
Nerođena unučad./
[[Kategorija:Austrijski književnici|Trakl, Georg]]
| 