Ljekaruša: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Ljekaruše''' su zbirke rukom pisanih recepata i uputa za liječenje ljudi i životinja.
Zbornici su znanja koja su imali [[katolička Crkva|katolički]] svećenici koji su bili [[herbar]]a kojima su pučani odlazili liječiti se, jer su bježali od bježali od [[liječnik|liječnika]] i [[ljekarna]], nego su odlazili [[herbar]]ima na narodna liječenja. Ti se svećenici u liječenju nisu samo molili Bogu, nego su liječili i ljekovitim travama.
Najčešće su se prepisivale i dopunjavale u
== Ljekaruše u Hrvatskoj ==
Najstarije hrvatske ljekaruše potječu iz 14. i 15. stoljeća. Pisane su slavenskim idiomom i glagoljskim pismom. Te ljekaruše čuvaju se u [[HAZU]]. [[Ivan Milčetić]] i [[Rudolf Strohal]] napravili su opise i transliteracije prve i druge hrvatskoglagoljske ljekaruše te ih objavili u Vjesniku Staroslavenske akademije i u Zborniku za narodni život i običaje južnih [[Slaveni|Slavena]]. Prva medicinska knjiga na hrvatskom jeziku je ljekaruša [[Luka Vladimirović|Luke Vladimirovića]].]].<ref>[http://www.metkovic.hr/iskra/default.asp?izb=7102.asp Metković] Fra Milan Šetka: fra Lukine »LIKARIJE RAZLIČITE«]</ref>
Kronološki treća dosad poznata izdana ljekaruša latinična je ''Prva karlobaška ljekaruša'' koja je napisana godine 1603. na ikavskom narječju hrvatskog jezika čiji je pretisak objavljen u knjizi 9 publikacije ''Rasprave i građa za povijest znanosti u izdanju HAZU'', 2009. godine. Tijekom 17. i 18. stoljeća nastaje veći broj rukopisnih ljekaruša, a sačuvano ih je pedesetak.
Koncem 19. stoljeća ljekaruše su pobudile osobito etnografsko zanimanje te je počelo njihovo sustavno istraživanje i kritičko objavljivanje. Većim dijelom objavljene su u ''Zborniku za narodni život i običaj''e, mnoge su pripremljene u obliku prijepisa u sklopu drugih publikacija (npr. ''[[Zbornik Kačić]]'', ''Rasprave i građa za povijest znanosti'', ''Acta medico historica adriatica''), a neke kao samostalne publikacije ([[Luka Vladimirović|Vladimirovićeve]] ''Likarie pripostite'', Bartulovićeve ''Različite likarije''). Najbrojnije su ljekaruše iz 19. i 20. stoljeća koje su bile čuvane kao kućni priručnici za liječenje. One su uglavnom prijepis starijih tiskanih ili rukopisnih ljekaruša.
Naputci za liječenje u ljekarušama najčešće počinju navodom bolesti odnosno simptoma (npr. «za želudac likarija», «koga tišči» ili «kada koga glava boli»), a potom se iznosi uputa ili sredstvo za liječenje.
Hrvatska je bogata ovim izvorima. Nešto su slabije zastupljene na području [[Slavonija|Slavonije]]. Pisane su [[Glagoljica|glagoljicom]], [[Latinica|latinicom]], zapadnom [[Ćirilica|ćirilicom]] (bosančicom i/ili poljičicom) na svim narječjima.
U ljekarušama se mogu naći apstraktni i konkretni zapisi. Apstraktni se odnose na magijske i religiozne elemente liječenja. Konkretni podrazumijevaju uporabu ljekovitih sastojaka supstancija biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla čija su svojstva isukustvom prepoznata kao ljekovita. Također postoje zapisi koji kombiniraju i magiju i konkretnu empiriju (npr. upute "za zubi pomoć" u hrvatskoglagoljskom Žgombićevu zborniku iz 16. st.).
Ljekaruše su predmet istraživanja: povjesničara medicinskih znanosti (farmacija, medicina, kemija, veterina), povjesničara, filologa, etnologa i kulturnih antropologa, lingvista, ali i suvremene farmacije te dragocjeni spomenici hrvatske kulturne baštine.
O [[karlobag|karlobaškim]]je ljekarušama pisao liječnik [[Željko Poljak (liječnik)|Željko Poljak]].
== Izbor iz literature ==
| |||