Sirovo željezo: razlika između inačica

[[Datoteka:Castingiron.jpg|mini|desno|250px|Dobivanje sirovog željeza u [[visoka peć|visokoj peći]].]]

 

'''Sirovo željezo''' se dobiva u [[visoka peć|visokim pećima]], ali je zbog većeg sadržaja nečistoća i [[ugljik]]a, jako krhko i nepodesno za obradu ili primjenu. Sirovo željezo ima uglavnom sadržaj ugljika od 3,5 do 4,5%. Može se koristiti samo za [[lijevanje]] najgrubljih masivnih predmeta (npr. postolja), koji nisu mehanički ili toplinski opterećeni. Da bi se dobilo kvalitetnije [[željezo]] ili [[čelik]], sirovo se željezo prerađuje u [[čeličana]]ma, što uključuje smanjenje sadržaja svih primjesa i podešavanje željenog sadržaja ugljika, koji bitno određuje kvalitetu čelika. Čelikom se smatra [[legura]] željeza od 0,05 do 2,06% ugljika. Pročišćeno sirovo željezo koje sadrži više od 1,7%, a manje od 2,5% ugljika obično zovemo [[lijevano željezo]], a koristi se za izradu masivnijih željeznih odljevaka za razna postolja, nosače, kostrukcijsko i građevinsko željezo itd. Mješanjem sirovog željeza s talinom [[kvarc]]nog pijeska i pretaljivanjem te smjese u [[peć]]ima obloženim Fe₂O₃, u talini se dobiva porozno i [[spužvasto željezo]], u kojem prisutni [[Željezovi oksidi|Fe₂O₃]] [[Oksidacija|oksidira]] većinu primjesa. Dobiva se tzv. profilno željezo jer se direktno iz peći, pod [[tlak]]om koji istiskuje [[Silikati|silikatnu]] masu s otopljenim primjesama, izvlače profilni proizvodi željeza ([[cijev]]i, [[tračnice]], šipke itd.). <ref> "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.</ref>