Vokativ: razlika između inačica

<br>

 

 

Vokativ je padež:

* dozivanja

:''Hej, <b>Ivane!</b> - poviče za njim''.

 

Različiti '''osjećaji i osobni stav''' prema sugovorniku:

:''O, <b>draga moja</b>, da sam samo znao!''

 

 

Poseban je slučaj pojave vokativa na mjestu nominativa, najčešće u usmenome narodnom pjesništvu. Tada vokativ nema funkciju obraćanja, nego dolazi iz metričkih i stilskih razloga pa se i ne odvaja zarezom.

:<strike>''Boris, čuješ li ti to?''</strike> - ''Borise, čuješ li ti to?''

 

 

: ''Ej, '''Marijo'''!''

 

* Neka [[ime]]na imaju vokativ istovjetan [[nominativ]]u. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput ''Nives'', ''Ines'' i ''Karmen'' u [[hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]], većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.

 

* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'':

: ''Mačko! Kućo! Pjesmo!''

 

* Imenice ''tetka'', ''ujna'' i ''strina'' imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na ''-o'':

: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?''

: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!''

 

* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu:

: ''Andrija! Nikola! Toma!''

 

* Opće [[imenice]] na -ica imaju u vokativu nastavak ''-e'':

: ''Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!''

 

* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'':

: ''Kukavico! Kukavice!''

: ''Izjelico! Izjelice!''

 

* Imena na -ica imaju nastavak ''-e'':

: ''Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!''

 

* Imenice na ''-ar'' mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na ''-u'' nego na ''-e'':

: ''Mornaru! Gospodaru! Ribaru!''

:Ista stvar vrijedi i za imenicu ''pastir'' i slične.

 

{{hrvatski padeži}}