Dwight D. Eisenhower: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2+) (robot Dodaje: pms:Dwight D. Eisenhower |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 75:
Liberalna frakcija republikanaca je, pak, bila uplašena da bi njihova stranka mogla otići previše udesno ukoliko predsjednički kandidat postane utjecajni konzervativni senator [[Robert A. Taft]]. Eisenhoweru je, pak, kod Tafta smetao njegov [[izolacionizam]]. Zato je spremno prihvatio ponudu liberalnih republikanaca da se pod njihovom paskom natječe za predsjedničku nominaciju. Na kraju je s Taftom postignut kompromis, prema kome je Eisenhower dobio nominaciju i mandat da nakon eventualne pobjede nastavi voditi aktivnu politiku SAD u svijetu, dok se u unutrašnjim pitanjima morao ravnati po konzervativnim načelima.
Demokrati, demoralizirani odlukom Harryja Trumana da se ne natječe, kao i nizom korupcijskih skandala, su za kandidata nominirali [[Adlai Stevenson|Adlaia Stevensona]], liberalnog guvernera države Illinois. Tokom kampanje kojom su dominirali [[hladni rat]], nezavršeni [[korejski rat|sukob u Koreji]] i antikomunistička histerija senatora [[Joseph McCarthy|McCarthya]], Eisenhower je vješto koristio kako svoju ogromnu popularnost tako i novi mediji [[televizija|televizije]]. Jedina stvar koja je mogla naškoditi Eisenhoweru bila je kontroverza vezana uz njegovog potpredsjedničkog kandidata [[Richard Nixon|Richarda Nixona]]. Međutim, Nixon se vješto iz nje izvukao, te je Eisenhower glatko izvukao jednu od najuvjerljivijih pobjeda u
== Predsjednik Eisenhower ==
Redak 111:
Umro je u [[Bolnica Walter Reed|bolnici Walter Reed]] nakon duge i teške bolesti u dobi od 78 godina.
Eisenhower je u to doba, i nekoliko decenija nakon smrti imao reputaciju lošeg ili, u najboljem slučaju, osrednjeg predsjednika. Danas su američki
Eisenhowerova administracija je bila uglavnom lišena skandala, a sam Eisenhower se pokazao kao odgovoran državnik, neopterećen stranačkim prepucavanjem, te uspješan državnik koji je u najosjetljivijem trenutku očuvao svjetski mir. U samim SAD su Eisnenhowerove godine, usprkos kraćih recesija, ostale upamćene kao doba velikog ekonomskog buma i nezampaćenog prosperiteta koji je širokim masama omogućio da uživaju u dotada nezamislivim blagodatima potrošačkog društva.
| |||