Grčko-turski rat (1919. – 1922.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 16:
|sukobljeni2_zapovjednik = [[Datoteka:Flag_of_Turkey.svg|20px]] Ali Fethi Okyar,<br>İsmet İnönü,<br>[[Mustafa Kemal Atatürk]],<br>Fevzi Çakmak
|zapovjednik3=
|sukobljeni1_snage = 200
|sukobljeni2_snage = 120
|jačina3=
|sukobljeni1_gubici = 23
|sukobljeni2_gubici = 20
|posljedice3=
|bilješke=* Vojnici<br>** Ubijeni<br>*** Ranjeni. Mnogi su nestali tako da se točan broj ne može reći.
Redak 152:
Po mnogim izvorima, prilikom svog povlačenja iz [[Anatolija|Anatolije]] u zadnjoj fazi rata, [[grčka vojska]] je provodila politiku masovne odmazde i spaljivala sve od kuda se povlačila.
Po izvještajima ''Jamesa Loder Parka'', [[SAD|američkog]] vice-konzula u [[Istanbul|Istanbulu]] u to vrijeme, koji je posjetio uništene krajeve odmah nakon grčke evakuacije, situacija je izgledala ovako; "Manisa... gotovo potpuno uništena vatrom...
==== Ponovno zauzeće Izmira - rujan, 1922. ====
Line 167 ⟶ 168:
==== Snage koje su pomagale Turske nacionaliste ====
Nova Grčka vlada, pod ''Gunaresom'', smijenjila je sve časnike [[veteran|veterane]], i vrhovno zapovjedništvo nad vojskom dala ''Anastasiosu Papulasu''. [[Francuzi]] i [[Talijani]] sklopili su posebne sporazume sa [[Turci|turskim]] revolucionarima, i tako učvrstili njihovu vlast. Prodali su im velike količine vlastitog oružja( sa terena), jer su računali da su Grci ionako [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] klijenti, pa ga neće kupiti. [[Talijani]] su koristili svoje baze u [[Anatolija|Anatoliji]] za pomoć [[Turci|Turcima]], a protiv [[Grci|Grka]], koji su ih izgurali sa željenih pozicija. Napokon i novoustanovljeni sjeverni susjed [[SSSR|Sovjetski Savez]] imao je dobar odnos sa Kemalom Ataturkom, jer nije bio u poziciji i nije želio otvarati novi front na svojim južnim granicama. Taj odnos sa novom turskom vlašću, kulminirao je Sporazumom iz [[Moskva|Moskve]] (1921.). [[SSSR|Sovjetski savez]] je mirno
Redak 178:
''Toynbee'' je zajedno sa svojom ženom svjedočio teroru [[Grci|Grka]] nad [[Turci|Turcima]] u ''Jalovi'', ''Gemliku'', i ''Ismidu'', naseljima gdje su "spaljene i opljačkane kuće, sa svježim leševima, i terorom zaplašenog preživjelog stanovništva.", isto tako svjedočio je pljačkama vršenim od strane [[Grci|grčkih]] civila i vojnika u uniformama.
Unutrašnja Saveznička komisija na ''Jalova - Gemlik'' poluotoku, u svom izvještaju iz 23. Svibnja, [[1921]]., napisala je da se je za Grčke okupacije zapadne [[Anatolija|Anatolije]] dešavalo slijedeće; " Područje je izloženo sistematskom uništenju, dio po dio, i to najmanje za posljednjih dva mjeseca, razaranja su i veća u blizini grčkih naselja. Članovi komisije zaključuju da u dijelovima (kaze) Jalove i Guemlek, zauzetim od strane [[grčka vojska|grčke vojske]], postoji sistematski plan za uništenje turskih sela, i istrebljenje muslimanske populacije. Taj plan provode [[grčka|grčke]] i [[armenija|armenske]] bande uz instrukcije a katkada i direktnu pomoć [[grčka vojska|grčkih regularnih snaga]]."
==== Turski masakri nad Grcima i Armencima ====
Line 190 ⟶ 191:
Turski guverner, ''Ebubekir Hazim Tepejran'' u Regiji Sivas, rekao je da su masakri [[1919]]. počinjeni nad [[Grci|Grcima]] u njegovom dijelu crnomorske obale toliko strašni da ih on nije u stanju ni opisati. Po službenim izvješćima 11.181 Grka je ubijeno tijekom 1921., od strane Regularne vojske pod komandom [[Nuredin Paša|Nuredin Paše]] (koji se proslavio ubistvom mitropolita Krisostomosa). Pojedini parlamentarni zastupnici zahtjevali su da [[Nuredin Paša]] bude osuđen na smrt, i zahtjevali su njegovo suđenje, koje je kasnije povučeno zbog intervencije Mustafe Kemala.
Po izvještajima iz tadašnjih novina - ''Scotsman'', 18. Kolovoza, [[1920]]., u mjestu ''Feival'', u oblasti ''Karamusal'', jugo-istočno od ''Ismida'' u [[Mala Azija|Maloj Aziji]], [[Turci]] su masakrirali
Zabilježeni su i masovni masakri nad [[Grci]]ma u regiji [[Pont (regija)|Pont]], oni se i danas spominju od strane [[Grci|Grka]] i [[Ciprani|Ciprana]] (grčkih) kao ''[[Pontski genocid]]''.
Line 196 ⟶ 197:
Dana 25. veljače, [[1922]]., 24 [[Grci|grčkih]] sela u regiji [[Pont (regija)|Pont]] je spaljeno do temelja.
Američke novine - ''Atlanta Observer'', pisale su; "Smrad od izgorjelih tijela žena i djece iz Ponta", govori reportaža "dolazi kao upozorenje na ono što čeka kršćane u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] nakon povlačenja [[Grčka vojska|Grčke vojske]].
: " U prvih nekoliko mjeseci [[1922]]., 10
[[SAD|Američki]] humanitarci dočekani su velikom dozom podozrivosti, čak i kad su pokušavali pomoći civilnim [[muslimani|muslimanskim]] žrtvama sukoba.
Line 204 ⟶ 205:
Velik broj Grka bio je prisiljen napustiti svoje domove u [[Jonija|Joniji]], [[Pont (regija)|Pontu]] i Istočnoj [[Trakija (pokrajina)|Trakiji]] između [[1914]].-[[1922]]. Tim izbjeglicama, kao i brojnim [[SAD|američkim]] izbjeglicama [[Grci|Grcima]] porijeklom iz [[Anatolija|Anatolije]] nije dozvoljen povratak nakon [[1923]]. i nakon potpisivanja [[Sporazum iz Lausanne|Sporazuma iz Lausanne]]. ''Norman Naimark'' tvrdi da je [[turska|turski]] protuudar imao sve karakteristike etičkog čišćenja : "...Turci su iskoristili svoju priliku da očiste [[Egejsko more|Egej]] i Zapadnu [[Anatolija|Anatoliju]] od starosjedioca [[Grci|Grka]]. [[Grčka vojska]] obavila je velik dio posla za njih paleći [[grčka]] naselja pri svom povlačenju iz [[Anatolija|Anadolije]].
Nasilno preseljenje stanovništva natjeralo je oko 1
==
*[[Pontska Republika]]
== Vanjske poveznice ==
*[http://www.icrc.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/htmlall/5GKE3D?OpenDocument&View=defaultBody&style=custo_print Izvještaj crvenog križa za Grčko - turskog Rata]
;Sestrinski projekti
{{WProjekti
|commonscat = Greco-Turkish War (1919–1922)
|commonscathr = Grčko-turski rat 1919.-1922.
}}
[[Kategorija:
[[Kategorija:Ratovi]]▼
[[Kategorija:Osmanska vojna povijest]]
▲[[Kategorija:Ratovi]]
|