Nektanebo II.: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Ispravak |
|||
Redak 10:
Nektanebova vladavina je bila relativno stabilna, ali i obilježena stalnom prijetnjom [[Ahemenidsko Carstvo|perzijske]] invazije, s obzirom da se Ahemenidi nikada nisu pomirili s gubitkom Egipta, koga su smatrali odmetnutom [[satrap]]ijom. Nektanebo je, stoga nastavio politiku svog djeda [[Nektanebo I.|Nektaneba I.]] te sprovodio upravne reforme, kovao [[Novac|novce]] i angažirao grčke plaćenike za obranu zemlje.
Godine [[351. pr. Kr.]] je pokrenuta velika [[Ahemenidsko Carstvo|perzijska]] invazija, ali je ona doživjela poraz. Četiri godine kasnije, perzijski kralj [[Artakserkso III.]] je u [[Babilon]]u skupio ogromnu vojsku, na što je Nektnanebo reagirao potakavši pobunu u [[Fenicija|feničkom]] gradu [[Sidon]]u gdje se nalazilo sjedište perzijske flote. Nektanebo je potom pobunjenicima poslao svog najamničkog generala [[Mentor
Ipak, to je dostignuće bilo kratkog vijeka. [[Artakserkso III.|Artakserksova]] vojska je nakon tri godine žestokih borbi uspjela vratiti perzijsku vlast nad [[Levant]]om, a [[Fenicija|feničanske]] pobunjenike na moru je suzbila novosagrađena flota iz [[Karija|Karije]]. Kada se [[Sidon]] predao [[345. pr. Kr.]], [[Mentor
Kada se predao Peluzij, otvoren je put [[Ahemenidsko Carstvo|perzijskoj]] floti u [[Nil]], a nakon niza predaja utvrđenih gradova, Nektanebo se odlučio povući u [[Memfis]] gdje je mislio pružiti odlučan otpor. To je povlačenje pak izazvalo potpunu demoralizaciju među njegovim vojnicima, pa je Nektanebo pobjegao u [[Nubija|Nubiju]] gdje je najvjerojatnije pronašap utočište kod kušitskih kraljeva. Poslije Artakserksovog povratka u [[Fars|Perziju]], Nektnaebo je nakratko ponovno uspostavio svoju vlast u dijelovima [[Gornji Egipat|Gornjeg Egipta]], ali su [[Perzijanci]] brzo skršili taj pokušaj. Nektanebo II. je nedugo poslije toga umro u egzilu, ostavši upamćen kao posljednji domaći egipatski vladar u povijesti sve do [[20. stoljeće|20. stoljeće]].
| |||