George Gordon Byron: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Vedran12 (razgovor | doprinosi)
Vedran12 (razgovor | doprinosi)
Redak 35:
 
}}{{engl}}</ref>
Kako bi polagao pravo na posjede svoje druge supruge u Škotskoj, Byronov otac uzeo je dodatno prezima "Gordon", i postao "John Byron Gordon". I sam Byron je koristio prezime te se u školi u [[Aberdeen]]u upisao kao "George Byron Gordon". Brak Johna Byrona sa drugom suprugom bio je kao i sa prvom, zbog koristoljublja.<ref>"...it was known to be solely with a view of relieving himself from his debts, that Mr. Byron paid his addresses to her." Moore, Thomas, The Works of Lord Byron: With His Letters and Journals, and His Life, John Murray, 1835.{{engl}}</ref> Byronova majka morala je prodati zemlju i titulu kako bi platila dugove novog supruga, i u vremenu od dvije godine veliko imanje vrijedno otprilike 23500 funti je nestalo, te je bivša nasljednica ostala na prihodima od godišnje naknade iz zaklade od samo 150 funti.<ref name="Galt, John 1830"/> Kako bi izbjegla kreditore Catherine je sa suprugom otišla 1786. u Francusku, ali se krajem 1787. vratila kako bi rodila sina na engleskom tlu. Byron je rođen 22. siječnja u prenoćištu u ulici Holles Street u Londonu. Catherine je preselila u [[Aberdeenshire]] 1790., gdje je Byron proveo djetinjstvo.<ref name="nytimes 1898" />
Njegov otac im se pridružio u smještaju u ulici Queen Street, ali se par ubrzo razdvojio. Catherine je redovno proživljavala promjene raspoloženja<ref name="nytimes 1898" /> što bi moglo objasniti kako je njen suprug uspjevao posuđivati novac od nje, dok se ona dalje zaduživala. Njene pozajmice omogućile su mu da otputuje u [[Valenciennes]], u Francuskoj, gdje je preminuo 1791.<ref name="ODNB">McGann, Jerome, ‘Byron, George Gordon Noel, sixth Baron Byron (1788–1824)’, Oxford Dictionary of National Biography, Oxford University Press, Sept 2004; online edn, Oct 2009 [http://www.oxforddnb.com/view/article/4279] pristupljeno 10. lipnja 2010. {{engl}}</ref>
Od [[1790]]. do [[1794]]. godine Byron boravi u [[Aberdeen]]u. Tada se javljaju prve tegobe s deformiranom nogom. U petoj godini veoma strastveno zaljubljuje se u djevojčicu Mary Duff.
U dobi od 10 godina, nakon smrti praujaka 21. svibnja 1798., naslijedio je njegovo barunstvo postavši 6. barun Byron od Rochdalea, "Lord Byron", a s vremenom je izostavio duplo prezime (iako je nakon toga njegovo prezima bilo sekundarno [[perstvo|perstvu]]). Od njega je naslijedio dom "Newstead Abbey", u okrugu Nottinghamshire, međutim zbog lošeg stanja njegova majka odlučila je obiteljsku kuću dati u najam, te su nastavili živjeti u Aberdeenu. Mladić Byron od 1801. do 1805. godine školovao se u Harrowu. Tu se zaljubio u nećakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla išta osjećati prema tom šepavom dječaku, izjavila je ona jedne večeri svojoj dadilji. Te njezine riječi, koje je Byron iz prikrajka čuo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na Ženevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi.
 
 
U dobi od 10 godina, nakon smrti praujaka 21. svibnja 1798., naslijedio je njegovo barunstvo postavši 6. barun Byron od Rochdalea, "Lord Byron", a s vremenom je izostavio duplo prezime (iako je nakon toga njegovo prezima bilo sekundarno[[perstvo|perstvu]]). Od njega je naslijedio dom "Newstead Abbey", u okrugu Nottinghamshire, međutim zbog lošeg stanja njegova majka odlučila je obiteljsku kuću dati u najam, te su nastavili živjeti u Aberdeenu. Mladić Byron od 1801. do 1805. godine školovao se u Harrowu. Tu se zaljubio u nećakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla išta osjećati prema tom šepavom dječaku, izjavila je ona jedne večeri svojoj dadilji. Te njezine riječi, koje je Byron iz prikrajka čuo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na Ženevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi.
 
 
Nakon završetka školovanja u Harrowu od 1805. do 1808. godine Byron studira u [[Sveučilište Cambridge|Cambridge]]u na Trinity Collegu. Godinu dana prije završetka školovanja Byron objavljuje zbirku Sati dokolice (Hours of Idleness), prepravljenu verziju mladenačke zbirke Juvenile Poems. Byronu je tada 18 godina. Zbirku je potpisao pseudonimom Maloljetnik (A Minor). Knjiga je doživjela oštre kritike tadašnjih kritičara. Godine 1809. Byron postaje član Gornjeg doma. Iste godine kao odgovor na loše kritike upućene njegovoj prvoj zbirci Byron piše satiru Engleski pjesnici i škotski kritičari (English Bards and Scott Reviewers). U lipnju odlazi na put po [[Portugal]]u, [[Španjolska|Španjolskoj]], [[Grčka|Grčkoj]], tadašnjoj [[Albanija|Albaniji]] i Bliskom istoku. U Janini ([[Grčka]]) počinje pisati Childea Harolda. Prilikom odlaska iz Engleske u newstadskoj opatiji priredio je pijanku na kojoj je kao pehar služila lubanja nekog odavno preminulog fratra. U stihovima namijenjenim toj lubanji Byron hamletovski naglašava da je mrtvacu draži dodir usana nego dodir crva.