Srbi u Hrvatskoj: razlika između inačica

| populacija =201 631<br><small>(4,5 % ukupnog stanovništva Hrvatske)</small>

Po popisu iz 2001. godine, ima ih 201.631 i čine 4,5 % stanovništva Hrvatske. Njihov broj je bio mnogo veći 1991. godine, kada ih je bilo 581.663 i kada su činili preko 12,2 % stanovništva.

Kasnije su ti Srbi bili instrumentalizirani u rukama tuđinaca koji su upravljali Hrvatskom, kao sredstvo kojim se discipliniralo Hrvate. Posljedica svega toga je i da je porast broja Srba u doba banovanja [[Khuen Hedervary|Khuena Hedervaryja]] u Hrvatskoj, rastao u odnosu na porast broja Hrvata (2,5 % veći)<ref>Mladen Lorković: Narod i zemlja Hrvata, Marjan tisak, Split, 2005. (pretisak izdanja iz 1939.), ISBN 953-214-288-6, str. 100.</ref>. Radi 'discipliniranja Hrvatske', Khuenov je režim prenaglašavao regionalnu ideju i regionalna imena među Hrvatima, poticao posrbljivanje pravoslavnih Hrvata, novostvorene je Srbe protežirao tako da su u Hrvatskoj paktirali s [[mađaroni]]ma (1883. - 1903.), radeći protiv hrvatskih interesa.<ref name="Markus178-183"/> Tako su novostvoreni Srbi u Hrvatskoj postali zaštićena kasta, a posljedica te protežiranosti Srba bila je ta da se kulturno sjedište Srbima premjestilo iz južne Ugarske u Hrvatsku.<ref name="Markus178-183"/> U hrvatskim krajevima koji su ostali izravno pod austrijskom krunom, Kraljevini Dalmaciji, posrbljeni pravoslavci paktirali su od 1870. sa [[talijanaši|talijanašima]] i [[autonomaštvo|autonomašima]], a protiv hrvatskih stranaka.<ref name="Markus178-183"/> Iz tog razdoblja datira paktiranje velikosrpskih snaga na hrvatskom jugu s talijanskom [[talijanski iredentizam|iredentom]] protiv Hrvatima, na način da su komadali hrvatske zemlje, negirali postojanje Hrvata, opstruirali svaki pokušaj međusobnog povezivanja hrvatskih zemalja makar se to radilo o običnoj prometnici (u Austro-Ugarskoj željeznica Zagreb - Split, u Titovoj Jugoslaviji i neovisnoj Hrvatskoj auto-cesta Zagreb - Split i tunel kroz Ćićariju), da bi prometnom odsječenošću oslabili tako odvojenu Hrvatsku i pojačali međusobno otuđenje Hrvata kojima su favorizirali regionalno nad nacionalnim, i na kraju kad su velikosrbi i talijanska iredenta međusobno se podupirali u zahtjevima za neopravdano i neosnovano povlašteni zakonski status u hrvatskim zemljama kad si ih nisu uspjeli pripojiti. Ovaj dvojni mađarsko-talijanski udar na potpuno integriranje hrvatske nacije za posljedicu imao je da je na grubi način hrvatskom narodu otrgnut veliki dio njegovih pravoslavnih kršćana.<ref name="Markus178-183"/>

Po popisu 1910., na teritoriju [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevine Hrvatske i Slavonije]] živjelo je 644.955 Srba{{Nedostaje izvor}}, koji su činili 24,5 % stanovništva.

Odmah nakon 1918. je pojačan priljev Srba iz Srbije na područje Hrvatske, osobito na područje srijemske i ličko-krbavske županije <ref>Mladen Lorković: Narod i zemlja Hrvata, Marjan tisak, Split, 2005. (pretisak izdanja iz 1939.), ISBN 953-214-288-6, str. 105.</ref>. Relativni je rast Srba zabilježen u virovitičkoj (porast od 35 %), srijemskoj i modruško-riječkoj županiji, ponajviše zbog snažne od vlastiju organizirane kolonizacije srpskih dobrovoljaca u Slavoniji <ref>Mladen Lorković: Narod i zemlja Hrvata, Marjan tisak, Split, 2005. (pretisak izdanja iz 1939.), ISBN 953-214-288-6, str. 112.</ref>. Tako je na područjima agrarnih ureda u Osijeku i Vukovaru podignuto po 25 naseobina za dobrovoljce na koje je naseljeno 8.000 obitelji<ref>Mladen Lorković: Narod i zemlja Hrvata, Marjan tisak, Split, 2005. (pretisak izdanja iz 1939.), ISBN 953-214-288-6, str. 114.</ref>.

== ZnamenitePoznati ličnostiSrbi u Hrvatskoj ==