Južnoslavenska ideja: razlika između inačica

Prvi zamecizametci sličnih ideja javljaju se u [[Dalmacija|Dalmaciji]] tijekom 16. stoljeća (staro dalmatinsko slovinstvo), da bi poslije bile razvijane u djelima mnogobrojnih hrvatskih kulturnih djelatnika ([[Juraj Križanić]], [[Pavao Ritter Vitezović]] i dr.). Punu afirmaciju postiže tek u 19. stoljeću, kada je u svoju ideologiju uklapa [[ilirski pokret]] te njegove političke sljednice (u prvom redu [[Narodna stranka]]). Posebnu važnost za razvoj južnoslavenske ideje imale su teorije [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]] o "ilirskom" etničkom jedinstvu i hrvatskoj povijesnoj posebnosti unutar njega. Tijekom 19. stoljeća postupno se stvara ideja o Hrvatskoj kao južnoslavenskoj [[Toskana|Toskani]], te Srbiji kao južnoslavenskom [[Pijemont]]u, pod čijim bi se zajedničkim vodstvom trebali okupiti ostali južnoslavenski narodi. Iako srpska politika nije bila ni najmanje sklona prihvatiti takvu ideju (budući da se njezina politika usmjeravala ideji [[Velika Srbija|Velike Srbije]]), nije ju iz pragmatičnih razloga javno odbacila, a hrvatski političari, iako svjesni mogućih problema, podržavali su je iz straha od talijanskih, mađarskih i njemačkih teritorijalnih presezanja. i sve bezočnijih kršenja hrvatskih državnih i narodnih prava.

Svoj vrhunac doživljava u vrijeme [[politika novog kursa|politike "Novoga kursa"]] [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]] ([[Frano Supilo]], [[Ante Trumbić]]) te izbijanjem [[Hrvatska u Prvom svjetskom ratu|I. svjetskog rata]], kada se u emigraciji osniva [[Jugoslavenski odbor]], koji bezuspješno pokušava pregovorima sa srpskom vladom i velikim silama ostvariti političko jedinstvo južnoslavevnskihjužnoslavenskih naroda uz poštovanje njihovih individualnosti i federalnog uređenja buduće države. Nakon stvaranja Kraljevine SHS (od 1929. [[Kraljevina Jugoslavija]]), južnoslavenska ideja zbog unitarističke politike vladajućih srbijanskih krugova sve više gubi na značenju i pretvara se u umjetno stvoreno "jugoslavenstvo". Iako je [[SFRJ|federalizacija Jugoslavije]] nakon [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]] donekle pomogla ublažavanju međunacionalne napetosti, praktično neprovođenje nacionalne jednakosti, promicano pod parolom čuvanja [[bratstvo i jedinstvo|"bratstva i jedinstva"]], kao i snažna centralistička politika pod vodstvom [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]], i dalje su je slabili. Konačni udarac južnoslavenska politička koncepcija doživjet će [[Raspad SFRJ|raspadom SFR Jugoslavije]] 1991.