Razlika između inačica stranice »Ivan Kukuljević Sakcinski«

Ispravak na izvornu verziju Sakcinskovog govora
(Ispravak na izvornu verziju Sakcinskovog govora)
 
Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je progovorio na hrvatskom jeziku u [[Hrvatski Sabor|Hrvatskom saboru]] [[2. svibnja]] [[1843]]. godine propagirajući borbu za nacionalno oslobođenje s neobičnom smionošću, zahtijevajući da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede, tako da uvođenje u javni život bude postupno.<br>
Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku. U svom govoru je naglasio pogubnost nadomještanja hrvatskog stranim jezicima. Među ostalim, kazao je "''MrtviMi jeziksmo jemalo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi mađarskimagjarski, njemačkinemački i talijanski,latinski – to su naši tutori., Živiživi nam se groze, mrtvimartvi darži nas drže za grlogarlo, gušeduši nas, i nemoćne nas vodevodi i predajupredaje živima u ruke. ZatoSada samimamo jajoš togatoliko mnijenjasile u nami suprotstaviti se martvomu, daza bimala slavninećemo staležimoći inadvladati žive, ako se redovičvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već jednomodstupljivati mislitiod počelisvojega jezika, kakoi iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da svojk jeziknebu tuđemunepoleti; pretpostavenjihova stalnost i njegajedinost u javnijeziku životnadvladati uveduće zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu....''“. <!-- Žestina govora je raspalila strasti u Saboru, a netko je onda još i uzviknuo na hrvatskom "Živila Istra!" triba vidit je li ovo bilo se dogodilo na tom govoru--><br>
Njegov govor je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore „visoke aristokracije”. I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu "[[Branislav]]" koji se tiskao u Beogradu, izvan domašaja austro-mađarske cenzure. Na Kukuljevićev prijedlog Hrvatski Sabor 1847. donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika.
 
148

uređivanja