Wikipedija

Vladko Maček: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Bilješka, supruge.
Mačekova bista u Jastrebarskom, dodatci članku i izvori.
Redak 30:
|suprug =
|položaj = 2. [[Hrvatska seljačka stranka|Predsjednik Hrvatske seljačke stranke]]
|čin2 = Dopredsjednik vlade Kralj. Jugoslavije
|čin3 = 1. dopredsjednik vlade Kralj. Jugoslavije
|čin4 =
|čin5 =
Redak 51:
|predsjednik4 =
|predsjednik5 =
|premijer1 =
|premijer2 = [[Dragiša Cvetković]]
|premijer3 = [[Dušan Simović]]
|premijer4 =
|premijer5 =
|mandat_start = [[13. kolovoza]] [[1928.]]<ref>[http://www.hss.hr/onama_pov.php?id=6 HSS: O nama], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref>
|mandat_kraj = [[15. svibnja]] [[1964.]]
|mandat_start2 = [[26. kolovoza]] [[1939.]]
|mandat_kraj2 = [[27. ožujka]] [[1941.]]
|mandat_start3 = [[27. ožujka]] [[1941.]]{{fusg|1}}
|mandat_kraj3 = [[7. travnja]] [[1941.]]
|mandat_start4 =
|mandat_kraj4 =
Redak 69:
}}
 
'''Vladimir Vladko{{fusg|12}} Maček''' ([[Jastrebarsko]], [[20. srpnja]] [[1879.]] – [[Washington, DC]], [[15. svibnja]] [[1964.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]] i [[pravnik]].
 
== Životopis ==
Redak 78:
Član je [[Hrvatska pučka seljačka stranka|Hrvatske pučke seljačke stranke]] ([[HPSS]]) od osnutka, a od [[1906.]] godine član je glavnoga stranačkog odbora. Kao časnik sudjelovao je u [[Prvi svjetski rat|Prvome svjetskom ratu]], a nakon rata preselio se u Zagreb, gdje je bio blizak suradnik predsjednika HSS-a [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]. Tijekom izdržavanja zatvorske kazne (1919.-20.) bio je izabran za potpredsjednika HPSS-a, a nakon izlaska iz zatvora [[1920.]] godine za zastupnika u Narodnoj skupštini kao kandidat HPSS-a u Bjelovarsko-križevačkoj županiji. Godine [[1921.]] otvorio je odvjetnički ured u Zagrebu. Početkom [[1925.]] godine, nakon odluke Stjepana Radića o priključenju Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) Seljačkoj internacionali u [[Moskva|Moskvi]] ([[1924.]]) te primjene [[Obznana|Obznane]] i vladine odluke o zabrani rada stranke, bio je uhićen zajedno s ostalim članovima stranačkoga vodstva ([[Josip Predavec]], [[Juraj Krnjević]], [[August Košutić]] i [[Stjepan Košutić]]).<ref name="HSS-SMZ">[http://www.hss-smz.org/joomla-overview/povijest/kronologija?showall=1 HSS-SMZ: Povijest stranke], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref> Premda u zatvoru, na izborima u veljači [[1925.]] godine bio je izabran u skupštinu kao stranački zastupnik Srijemske županije. Nakon promjene političkog usmjerenja HRSS-a i preimenovanja u [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatsku seljačku stranku]] (HSS) te ulaska u zajedničku vladu, s radikalima, u srpnju [[1925.]] godine bio je pušten iz zatvora.
 
U veljači [[1927.]] godine bio je izabran za predsjednika Oblasne skupštine Zagrebačke oblasti, a u rujnu ponovno za zastupnika u Narodnoj skupštini. Nakon smrti Stjepana Radića ([[8. kolovoza]] [[1928.]]) bio je postavljen za predsjednika HSS-a<ref name="HSS-SMZ"/> i ujedno supredsjednika, sa [[Svetozar Pribićević|Svetozarom Pribićevićem]], [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratske koalicije]]. U početku je prihvatio uvođenje [[Diktatura|diktature]] od [[kralj]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]], misleći dakako ona može voditi rješenju [[Hrvatsko pitanje|hrvatskoga pitanja]], no ubrzo je postao njezin kritičar.
Ostala je poznata njegova izjava novinarima:
{{citat2|Kako vidite, lajbek je raskopčan. [[Vidovdanski ustav]], koji je preko 7 godina tištio hrvatski narod, srušen je. Srušen je ne samo u svijesti naroda nego i faktično rješenjem Nj. Vel. kralja. Posve sam siguran u slogu i zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda te s obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda: da Hrvat bude gospodar u svome domu, u svojoj slobodnoj Hrvatskoj.}}<ref name="MH">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac388.nsf/AllWebDocs/Diktatura_kralja_Aleksandra_i_Hrvati Ljubomir Antić: Diktatura kralja Aleksandra i Hrvati], [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], broj 388., 15. siječnja 2009., preuzeto 2. kolovoza 2012.</ref>
[[Datoteka:BanHrvatska1939.gif|left|thumb|220px|[[Banovina Hrvatska]].]]
Premda je nakon uvođenja apsolutističkoga režima rad HSS-a formalno bio zabranjen, u stvarnosti je, ponajviše zahvaljujući njegovu nastojanju, započelo jačanje stranačke organizacije te povezivanje HSS-a s ostalim građanskim Strankama u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. Pritom je HSS u svojim redovima okupio sve slojeve hrvatskog društva i stao na čelo općehrvatskog nacionalnog pokreta. UNakon studenomeubojstva [[1932novinara Tonija Schlegela, u ožujku 1929.]] godine, daopolicija je konačanprivela oblikili tzv.pozivala [[Zagrebačkena punktacije|Zagrebačkimobavijesni punktacijama]],razgovor mnoge Zagrepčane kojimakoje je oštrosmatrala osuđenpripadnicinma kraljevpolitičke [[apsolutizam]]oporbe a među njima i Vladka Mačeka koji je jednom saslušan i pušten.<ref name="Ivo Perić">[[hegemonijaIvo Perić]], te''Vladko zatraženoMaček: preuređenjepolitički državeportret'', naGolden načelimamarketing-Tehnička složeneknjiga, državneZagreb, Zajednice2003., bezISBN prevlasti953-212-155-2, jednogstr. ili145.</ref> višeU njezinihto dijelovavrijeme nadmladež ostalima.je Zbog(većinom togasu jeto biobili uhićenpripadnici [[31.zabranjene siječnja]]Hrvatske [[1933.]]stranke godineprava ali i interniranpojedini upripadnici [[Čajniče|Čajniču]]HSS-a) doizvodila [[11.mnoge ožujka]]proturežimske isteakcije godine,(također kadapripremani jesu odvedenatentati una zatvorravnatelja uzagrebačke policije [[BeogradJanko Bedeković|Janka Bedekovića]] te [[29.generale travnja]]jugoslavenske osuđenvojske jeu poZagrebu SuduBelimarkovića zai zaštituTomića) državei napolicija kaznuje zatvorauspjela uidentificirati trajanjuneke od 3sudionika te je do sredine prosinca 1929. godine, kojuuhićeno 19 omladinaca a bilo je izdržavaouhićeno ui nekoliko uglednijih građana, Mačekovih političkih suradnika (među inima i profesor Jakov Jelašić, umirovljeni dopukovnik [[Srijemska Mitrovica|SrijemskojVilko MitroviciBegić]], odvjetnik Ivan Lebović i gostioničar Franjo Kuntić).<ref name="HSS-SMZIvo Perić"/> IzZlostavljanje tamniceovih uhićenika na policiji iznudilo je puštenizjave koje su teretile i Mačeka te je i on uhićen [[22. prosinca]] [[19341929.]] godine.<ref>Ivo ukazomPerić, Namjesničkog''Vladko vijećaMaček: politički portret'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.<ref, name="HSSISBN 953-SMZ"212-155-2, str. 145.-146.</ref> NaNakon izborimauhićenja otpremljen je noću s [[19354. siječnja|4.]] ina [[19385. siječnja]] [[1930.]] godine, biozajedno jes nositeljdrugim zemaljskesuoptuženicima, oporbeneSudu listeza Blokazaštitu narodnogadržave sporazumau Beograd.<ref>Ivo JednoPerić, od''Vladko njegovihMaček: temeljnihpolitički političkihportret'', stajalištaGolden bilomarketing-Tehnička jeknjiga, daZagreb, se postojeća2003., višenacionalnaISBN država953-212-155-2, izloženastr. srbijanskoj146.</ref> prevlasti,Nakon morazavršene preustrojiti,rasprave ako(trajala želije opstati.6 Kakotjedana) biu riješioDržavnom sudu za zaštitu države u Beogradu taj sud je [[hrvatsko14. pitanjelipnja]] u1930. Kraljevinigodine Jugoslaviji,osudio ušaonjih je14 una pregovorezatvorske skazne Predsjednikomod vlade6 [[Dragišamjeseci Cvetkovićdo 15 godina{{fusg|Dragišom3}} Cvetkovićem]]a tedevetoricu sje njimeoslobodio [[26krivnje i otpustio iz zatvora, među njima i Mačeka.<ref kolovoza]]name="I. Perić">Ivo Perić, ''Vladko Maček: politički portret'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-155-2, str. 149.</ref> Nakon što je oslobođen krivnje Maček je [[193915. lipnja]] 1930. godine sklopiodoputovao sporazumu kojimZagreb{{fusg|4}} gdje mu je osnovanana [[BanovinaGlavnom Hrvatska]]kolodvoru priređen masovan doček koji je policijskom oružanom silom rastjeran.<ref Pritomname="I. suPerić"/> predstavniciNakon HSS-apuštanja ušlii dolaska u vladu,Zagreb apred samnjegovom Mačekkućom biostalno jesu dopredsjednikstražarili policijski agenti pazeći tko mu dolazi.<ref name="I. Perić"/>
 
U studenome [[1932.]] godine dao je konačan oblik tzv. [[Zagrebačke punktacije|Zagrebačkim punktacijama]], kojima je oštro osuđen kraljev [[apsolutizam]] i [[hegemonija]] te zatraženo preuređenje države na načelima složene državne Zajednice bez prevlasti jednog ili više njezinih dijelova nad ostalima. Zbog toga je bio uhićen [[31. siječnja]] [[1933.]] godine i interniran u [[Čajniče|Čajniču]] do [[11. ožujka]] iste godine, kada je odveden u zatvor u [[Beograd]] te [[29. travnja]] osuđen je po Sudu za zaštitu države na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, koju je izdržavao u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]].<ref name="HSS-SMZ"/> Iz tamnice je pušten [[22. prosinca]] [[1934.]] godine ukazom Namjesničkog vijeća.<ref name="HSS-SMZ"/> Na izborima [[1935.]] i [[1938.]] godine bio je nositelj zemaljske oporbene liste Bloka narodnoga sporazuma. Jedno od njegovih temeljnih političkih stajališta bilo je da se postojeća višenacionalna država, izložena srbijanskoj prevlasti, mora preustrojiti, ako želi opstati. Kako bi riješio [[hrvatsko pitanje]] u Kraljevini Jugoslaviji, ušao je u pregovore s Predsjednikom vlade [[Dragiša Cvetković|Dragišom Cvetkovićem]] te s njime [[26. kolovoza]] [[1939.]] godine sklopio sporazum kojim je osnovana [[Banovina Hrvatska]]. Pritom su predstavnici HSS-a ušli u vladu, a sam Maček bio je dopredsjednik.
 
===Drugi svjetski rat i emigracija===
[[Datoteka:Vlatko Macek Statue, Jastrebarsko.JPG|right|thumb|170px|Bista dr. Vladka Mačeka ispred Općinskoga suda u Jastrebarskom.<ref>[http://www.jaska.com.hr/vijesti/obiljezen-dan-dr-vladka-maceka/ Obilježen Dan dr. Vladka Mačeka], jaska.hr, preuzeto 22. svibnja 2013.</ref>]]
Nakon [[puč]]a [[27. ožujka]] [[1941.]] godine prihvaća mjesto dopredsjednika u vladi generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]]. Prije ulaska u novu vladu i pristanka na dopredsjedničko mjesto postavio je uvjet da se poštuje sporazum iz [[1939.]] godine i da Banovina Hrvatska ostane u postojećem statusu.<ref name="Matković">[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Nezavisne Države Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., (2. dop. izd.), ISBN 953-6308-39-8, str. 54.-55.</ref> U Beograd je stigao [[3. travnja]] i položio prisegu kao prvi dopredsjednik Simovićeve vlade u kojoj su ostali i ministri Hrvati dr. [[Juraj Šutej]], dr. [[Ivan Andres]] i [[Bariša Smoljan]] te predstavnik Srba u Hrvatskoj dr. [[Srđan Budisavljević]].<ref name="Matković"/> Napad [[Njemačka|Njemačke]] na Kraljevinu Jugoslaviju, [[6. travnja]] [[1941.]] godine, zatječe ga u Beogradu. Nakon toga napušta vladu a na svoje mjesto u vladi, koja se spremala na odlazak u izbjeglištvo, delegirao je [[Juraj Krnjević|Jurja Krnjevića]], glavnog tajnika HSS-a i vratio se u Zagreb. Odbio je mogućnost proglašenja hrvatske samostalnosti pod njemačkom zaštitom.<ref name="povijest.net"/> Poslije Mačekovog odbijanja njemačke ponude, njemački emisari [[Walter Malletke|Malletke]] i [[Edmund Veesenmayer|Veesenmayer]] okreću se domovinskoj ustaškoj skupini oko [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]]. Nakon što je Slavko Kvaternik, [[10. travnja]] [[1941.]] godine, putem radio-postaje Zagreb, pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske pročitana je i Mačekova izjava kojom on poziva hrvatski narod, pristaše HSS-a i niže organe vlasti da surađuju s novom vladom.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Nezavisne Države Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., (2. dop. izd.), ISBN 953-6308-39-8, str. 59.-61.</ref> Smatrajući da će pobjedom savezničkih snaga HSS preuzeti vlast u Hrvatskoj, zauzimao se za [[politika čekanja|politiku čekanja]] odbijajući suradnju i s [[partizani|partizanima]] i s [[Ustaše|ustašama]]. Kako bi ga spriječili u političkom djelovanju, vlasti [[NDH]] zatvorile su ga u listopadu 1941. godine u [[Sabirni logor Jasenovac]] a od ožujka [[1942]]. bio je u kućnome pritvoru na njegovu imanju u Kupincu, od ožujka do rujna [[1943.]] zatočen u stanu [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslava Luburića]] te ponovno u Kupincu a od prosinca [[1943.]] godine do [[5. svibnja]] [[1945.]] godine u izolaciji u Zagrebu.<ref name="povijest.net"/> Nakon sloma NDH u svibnju [[1945]]. otišao je u emigraciju, isprva u [[Francuska|Francusku]], a [[1947]]. godine u [[SAD]]. Ondje je bio jedan od suosnivača Međunarodne seljačke unije u kojoj su se nalazili prvaci predratnih seljačkih stranaka. U inozemstvu je uspio očuvati HSS. Zastupao je ideju da bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazuma iz [[1939]]. godine, a od [[1956]]. godine isticao je misao da bi jugoslavensku zajednicu valjalo preustrojiti na [[Konfederacija|konfederalnom]] načelu. U tom je smislu zagovarao samostalnu Hrvatsku.<ref name="povijest.net"/>▼
 
▲Nakon [[puč]]a [[27. ožujka]] [[1941.]] godine prihvaća mjesto dopredsjednika u vladi generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]]. Prije ulaska u novu vladu i pristanka na dopredsjedničko mjesto postavio je uvjet da se poštuje sporazum iz [[1939.]] godine i da Banovina Hrvatska ostane u postojećem statusu.<ref name="Matković">[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Nezavisne Države Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., (2. dop. izd.), ISBN 953-6308-39-8, str. 54.-55.</ref> U Beograd je stigao [[3. travnja]] i položio prisegu kao prvi dopredsjednik Simovićeve vlade u kojoj su ostali i ministri Hrvati dr. [[Juraj Šutej]], dr. [[Ivan Andres]] i [[Bariša Smoljan]] te predstavnik Srba u Hrvatskoj dr. [[Srđan Budisavljević]].<ref name="Matković"/> Napad [[Njemačka|Njemačke]] na Kraljevinu Jugoslaviju, [[6. travnja]] [[1941.]] godine, zatječe ga u Beogradu. Nakon toga napušta vladu a na svoje mjesto u vladi, koja se spremala na odlazak u izbjeglištvo, delegirao je [[Juraj Krnjević|Jurja Krnjevića]], glavnog tajnika HSS-a i vratio se u Zagreb. Odbio je mogućnost proglašenja hrvatske samostalnosti pod njemačkom zaštitom.<ref name="povijest.net"/> Poslije Mačekovog odbijanja njemačke ponude, njemački emisari [[Walter Malletke|Malletke]] i [[Edmund Veesenmayer|Veesenmayer]] okreću se domovinskoj ustaškoj skupini oko [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]]. Nakon što je Slavko Kvaternik, [[10. travnja]] [[1941.]] godine, putem radio-postaje Zagreb, pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske pročitana je i Mačekova izjava kojom on poziva hrvatski narod, pristaše HSS-a i niže organe vlasti da surađuju s novom vladom.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Nezavisne Države Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., (2. dop. izd.), ISBN 953-6308-39-8, str. 59.-61.</ref> Smatrajući da će pobjedom savezničkih snaga HSS preuzeti vlast u Hrvatskoj, zauzimao se za [[politika čekanja|politiku čekanja]] odbijajući suradnju i s [[partizani|partizanima]] i s [[Ustaše|ustašama]]. Kako bi ga spriječili u političkom djelovanju, vlasti [[NDH]] zatvorile su ga u listopadu 1941. godine u [[Sabirni logor Jasenovac]] a od ožujka [[1942]]. bio je u kućnome pritvoru na njegovu imanju u Kupincu, od ožujka do rujna [[1943.]] zatočen u stanu [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslava Luburića]] te ponovno u Kupincu a od prosinca [[1943.]] godine do [[5. svibnja]] [[1945.]] godine u izolaciji u Zagrebu.<ref name="povijest.net"/> Nakon sloma NDH u svibnju [[1945]]. otišao je u emigraciju, isprva u [[Francuska|Francusku]], a [[1947]]. godine u [[SAD]]. Ondje je bio jedan od suosnivača Međunarodne seljačke unije u kojoj su se nalazili prvaci predratnih seljačkih stranaka. U inozemstvu je uspio očuvati HSS. Zastupao je ideju dakako bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazuma iz [[1939]]. godine, a od [[1956]]. godine isticao je misao da bi jugoslavensku zajednicu valjalo preustrojiti na [[Konfederacija|konfederalnom]] načelu. U tom je smislu zagovarao samostalnu Hrvatsku.<ref name="povijest.net"/>
Umro je [[15. svibnja]] [[1964.]] godine u [[Washington, DC|Washingtonu]], [[SAD]].<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/98/05/15/d1_hrv.html HRT: Na današnji dan], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref>▼
 
▲Umro je [[15. svibnja]] [[1964.]] godine u [[Washington, DC|Washingtonu]], [[SAD]].<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/98/05/15/d1_hrv.html HRT: Na današnji dan], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref> Njegovi posmrtni ostatci preneseni su [[1996.]] godine iz SAD-a i sahranjeni u arkadama na [[Mirogoj]]u.<ref>[http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=196CFCB3-E9EB-4A95-8293-DDFD9A8753D4 Vjesnik: Mirogoj nije hrvatski panteon], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref>
 
== Utjecaj ==
Line 103 ⟶ 107:
 
==Odlikovanja i spomen==
* Katoličko udruženje "Blue Army" dodijelilo mu je kip Majke Božje fatimske.<ref>Ivo Perić, ''Vladko Maček: politički portret'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-155-2, str. 287.</ref>
* Mačekovi posmrtni ostatci preneseni su [[1996.]] godine iz SAD-a i sahranjeni u arkadama na [[Mirogoj]]u.<ref>[http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=196CFCB3-E9EB-4A95-8293-DDFD9A8753D4 Vjesnik: Mirogoj nije hrvatski panteon], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref>
* U rodnomrodnome mugradu Jastrebarskom seima odspomenik, [[1993.]] godinespomen-ploču na njegovmjestu rođendanrodne slavikuće, ''Mačekovspomen-sobu dan''u kaogradskom gradskimuzeju prazniki svoju ulicu.<ref name="Vjesnik">[http://www.vjesnikradio-jaska.hr/Articleindex.aspxphp?IDoption=E5CA601Bcom_content&view=article&id=1810:-F937obiljeen-4DA4dan-84D7dr-9100F75FC8EF Andrej Mačekvladka-maeka&catid=35:udarna-vijest EugenuObilježen Laxi moj je otacdan diktiraoVladka svoje memoareMačeka], radio-jaska.hr, preuzeto 2822. svibnja 20122013.</ref>.
* U Jastrebarskom se od [[1993.]] godine na njegov rođendan slavi ''Mačekov dan'' kao gradski praznik.<ref name="Vjesnik">[http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=E5CA601B-F937-4DA4-84D7-9100F75FC8EF Andrej Maček: Eugenu Laxi moj je otac diktirao svoje memoare], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref>.
* [[2004.]] godine posmrtno je odlikovan [[Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom|Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom]].<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313822.html Narodne novine: Odluka o odlikovanju posmrtno dr. Vladka Mačeka Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom], preuzeto 2. kolovoza 2012.</ref>
 
Line 111 ⟶ 116:
 
== Bilješke ==
{{fusd|1}}Iako Maček nije odmah dao svoj pristanak za ulazak u Simovićevu Vladu, Simović ga je imenovao prvim dopredsjenikom, a usporedo s tim imenovao je i hrvatske ministre u svojoj vladi koja je prvu sjednicu održala 27. ožujka 1941. godine u 21 sat.<ref>Ivo Perić, ''Vladko Maček: politički portret'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-155-2, str. 241.</ref>

{{fusd|2}}''"Njegovo je krsno ime: Vladimir. Međutim, on je to svoje osobno ime uvijek pisao u obliku Vladko. Uobičajeno je, osobito u kajkavskim krajevima, da se neka imena izgovaraju i pišu u svojoj hipokorističnoj formi, npr: Vladek umjesto Vladimir, Ivek umjesto Ivan, Jurek umjesto Juraj, Blažek umjesto Blaž... Prema tome, i Mačekovo su osobno ime izgovarali u njegovu deminutivnom izričaju: Vladek. Majka mu je i tu umanjenicu njegova osobnog imena još naglašenije umanjila, zovući ga od milja: Adek. Mačeku se osobito svidio oblik njegova imena: Vladko (izveden od umanjenice: Vladek), te je taj oblik upotrebljavao za cijeloga svoga života. Jedino pod tim imenom bio je i ostao poznat kao javna osoba i stoga je logično da ga se isključivo i tako naziva."''<ref>[[Ivo Perić]], ''Vladko Maček: politički portret'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-155-2, [[fusnota]] 1, str. 11.</ref>
 
{{fusd|3}} Najveća kazna izrečena je [[Ivan Bernardić|Ivanu Bernardiću]] i osuđen je na 15 godina zatvora, Filip Paver i Stjepan Mateković osuđeni su na po 10 godina zatvora, Martin Franekić na 8 godina, Ivan Škrtak na 6 godina, Cvjetko Hadžija na 5 godina, Ante Štefanac na 4 godine i Jakov Jelašić na 3 godine.<ref>Ivo Perić, ''Vladko Maček: politički portret'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-155-2, fusnota 80, str. 149.</ref>
 
{{fusd|4}}Prije nego je otputovao sa [[zemun]]skoga željezničkog kolodvora Maček je htio, 14. lipnja 1930. godine, večerati sa svojim prijateljima i braniteljima u jednoj zemunskoj vrtnoj restauraciji no kad su počeli večerati provalila je u vrt policija, sve goste rastjetala i dio Mačekovih branitelja uhitila (među tim braniteljima najgore su prošli branitelji Srbi, Milan Kostić, Dušan Bošković i Slavko Dukanac, koji su osuđeni na po 30 dana zatvora, koji su morali odležati na golome betonu).<ref name="I. Perić"/>
 
== Izvori ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Vladko_Maček"