|
'''Novinarska tehnologija''' u [[novinarstvo|novinarskom]] [[uredništvo|uredništvu]] obuhvaća skup pravila i uređivačkih postupaka u obradi informacija prije njihova konačna objavljivanja u [[mediji]]ma. U završnom novinarskom proizvodu sudjeluju osobe mnogih zanimanja, a ne samo novinari.
== Izvori priloga ==
[[Novinar]]i pišu ili izravno izgovaraju svoje priloge. No, u [[uredništvo]] stižu i prilozi iz svijeta telefaksom, poštom ili drugim sredstvima suvremenog dostavljanja informacija te [[Agencijsko novinarstvo|agencijske]] vijesti. Treći izvori informacija za novinarstvo kao javno informiranje jesu službena saopćenja, [[komunike]]ji, pozivi građana, zatim posuđeni tekstovi iz knjiga ili drugih dokumenata.
== Uređivački postupci ==
Uređivački postupci tehnički su dio posla oko popravljanja priloga novinara. ObavljajuNiz gapostupaka određenim redoslijedom obavljaju novinari i osobe drugih zanimanja.
=== Redaktura ===
Redaktura je(ili ''redigiranje'') prvi je korak u obradi pisanih priloga. Sukladan postupak za zvučne priloge je [[#montaža|montaža]].
Pod pojmom redakture podrazumijevaju se složeni postupci [[semantika|semantičkog]] uređivanja tekstova štokoji su prispjeli u uredništvo,. kojimaZajednički jecilj zajedničkiovih ciljpostupaka je pripremanje završnoga proizvoda. Budući da se svaki prilog redigira, glavni redaktor<!-- nije li (u ovom slučaju) redaktor=urednik? --> povjerava pojedine priloge stručnjacima za određena područja. Taj posao obično se povjerava najiskusnijim novinarima, jer snose odgovornost, i nakon redaktora više nema popravaka. Tehnologija redakture se sastoji od popravljanja nezgrapnih rečenica, kraćenja dugačkih rečenica, njihova jasnijeg forumuliranja, isticanjem važnih mjesta pročišćavanjem i dotjerivanjem teksta, skraćivanjem, izbacivanjem riječi koje su uvredljive, zajedljive šale na račun drugih osoba. Glavna je zadaća redaktora da procijeni ukupnu vrijednost teksta pa mu utvrdi glavni smisao i svrhu i onda sukladno tome priđe njegovu dotjerivanju. Redigiranje poboljšava oblik, ali čuva autorovu misao. Prije nego redigira tekst, redaktor određuje koji će od pet temeljnih načina primijeniti:
Glavna je zadaća [[redaktor]]a procijeniti ukupnu vrijednost teksta, utvrditi mu glavni smisao i svrhu i onda sukladno tome prilazi njegovu dotjerivanju. Prije redigiranja teksta, redaktor određuje koji će od pet temeljnih načina primijeniti:
# objaviti tekst u cjelini bez ikakvih preinaka
# skratiti ga
# potpuno ga preraditi
# odbaciti ga.
Redaktor poboljšava oblik, ali čuva autorovu misao. Tehnologija redakture sastoji se od popravljanja nezgrapnih rečenica, kraćenja dugačkih rečenica i njihova jasnijeg forumuliranja isticanjem važnih mjesta pročišćavanjem i dotjerivanjem teksta, skraćivanjem, izbacivanjem uvredljivih ili napadačkih dijelova.
=== Lektura ===
ZadatakNakon lektoraredakture slijedi lektura koju obavlja lektor. [[Lektor]] je stručna osoba iz oblasti [[jezikoslovlje|jezikoslovlja]]. Njegov je zadatak isključivo jezično poboljšavanje teksta, tj. pravopisnapravopisno, gramatičkagramatičko i stilističko dotjerivanje, stilističkaa kod zvučnih priloga još i izgovor i naglasak. Lektura je važan čimbenik dotjerivanjanovinarstva, jer su novine, radio i televizija neveoma samoutjecajni medijina zaširoke informiranjenarodne negomase ite su tako djelatna općenacionalna škola hrvatskoga jezika.
=== Korektura ===
[[Datoteka:Deleatur.png|mini|80px100px|Rubni znak za brisanje ''Deleatur'']]
[[Datoteka:Typographic river marking.svg|mini|80px100px|Oznaka kanala<br> (niz bjelina) u tekstu]]
Korektura je završni postupak u pripremi za objavljivanje, nakon redakture i lekture.
Ranije je korektor obavljao tehničke ispravke na osnovi brižljiva uspoređivanja izvornika i otisnutoga pokusnog primjerka. Za korektora je bilo najvažnije da ne obraća preveliku pozornost na sam smisao teksta nego da dobro gleda pojedinosti (slova), jer je tako mogao otkriti grafičke pogreške. Da bi olakšali posao, osmislili stručnu komunikaciju s drugim suradnicima, korektori su razradili međunarodni uzorak svoga profesionalnog znakovlja. U tom se sustavu pronađene greške obilježavaju jednim od rubnih znakova. To su dogovoreni [[tipografski simboli|simboli]] koji upućuju kako obaviti potreban ispravak u slogu. ▼
▲Ranije je korektor obavljao tehničke ispravke na osnovi brižljiva uspoređivanja izvornika i otisnutoga pokusnog primjerka. Za korektora je bilo najvažnije da ne obraća preveliku pozornost na sam smisao teksta , nego da dobro gleda pojedinosti (slova), jer je tako mogao otkriti grafičke pogreškei druge pogrješke. Da bi olakšali posao, osmislili su stručnu komunikaciju s drugim suradnicima ,: korektorirazradili su razradili međunarodni uzorak svoga profesionalnog znakovlja. U tom se sustavu pronađene greške obilježavaju jednim od rubnih znakova. To su dogovoreni [[tipografski simboli|simboli]] koji upućuju kako obaviti potreban ispravak u slogu.
Uvođenjem [[računalo|računala]] i namjenskih programa za izdavaštvo, posao korektora, kao i cijelog uredništva, olakšan je a dijelom i automatiziran (npr. provjera pravopisnih pogrješaka).
=== Montaža ===
Montaža je postupak obrade zvučnog materijala, slična [[#redaktura|redakturi]] koja obrađuje pisani materijal.
Montaža je redaktura zvučnih materijala, a redaktura je montaža pisanih tekstova. Montažom se materijali:materijal skraćujuskraćuje, sažimljusažima, zgušnjavajuzgušnjava, proširujuproširuje, umeću se novi dijelovi, kozmetički ispravljaju glasovi, dikcija, i hrapavo disanje. MontažomNa taj se dramatiziranačin zvučni materijal dramatizira, što su sve pretpostavke za postizanje višeg stupnja identifikacije i doživljajnosti kod prijema poruke. <!--Završna montaža zvučnih materijala odvija se prema sljedećim pravilima: pravilo fona, pravilo timbra fona, pravilo razine fona, pravilo logike fona, opće pravilo odjeka, pravilo džinglova, pravilo rasporeda, pravilo ponavljanja, pravilo instrumentala i pravilo kombinacije.--> Postoje dvije glavne montažne strategije montaže: metoda korak-po-korak i metoda "remiksa". PrvaMetoda korak-po-korak predviđa da se svi potrebni montažni zahvati izvedu odmah za svaki djelić snimka. Tehnika "remiksa" temelji se na predmontaži svih izvoda kojima će se tek u drugom presnimavanju (remiksu) dodati poveznice, da bi se u sljedećim presnimavanjima pridodali i potrebni zvučni učinci. <!-- duplirani tekst: U procesu montaže provodi se i foničkafoničko "kozmetičko" kozmetizacijadotjerivanje, kojakoje se sastoji u uklanjanju šumova, zamuckivanja, različitosti razine zvuka (filtriranjem). -->Postupci televizijske montaže još su složeniji, jer se mora ostvariti i sinteza zvuka i slike do punog identiteta u prostoru i vremenu. <!--Primjenom tehnika "trik-filma" u TV montaži se mogu ostvariti mnogobrojne varijacije, tako da se po bitnosti razvučena zbilja može nadmašiti.-->
== Izvori ==
{{izvori}}
== Literatura ==
* Marko Milosavljevič, "Sherry Ricchiardi i Stjepan Malović: Uvod u novinarstvo", ''Izvori'', Zagreb, 1996. ISSN 1330-6928
* [[Marko Sapunar]], "Osnove znanosti o novinarstvu", Vlastita naklada autora, IV. izdanje, Zagreb, 2004.
== Vanjske poveznice ==
* [http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/book/part2/node1501.htm Posao novinara, ''mrav.ffzg.hr'']
* [http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/book/part2/node1502.htm Posao urednika, ''mrav.ffzg.hr'']
[[Kategorija:Novinarstvo]]
| 