Hrvatska stranka prava (1919.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 10:
Stranka je dvaput ušla u stranačke predizborne koalicije: u [[Hrvatski blok (1921.)]] s [[HRSS]]-om i [[Hrvatska zajednica|HZ]]-om te [[Hrvatski blok (1927.)]] s [[Hrvatska federalistička stranka|HFSS]]-om. Na [[Parlamentarni izbori u Kraljevini SHS 1927.|parlamentarnim izborima 1927.]] godine, Ante Pavelić je izabran, zajedno s [[Ante Trumbić|Antom Trumbićem]] iz HFSS-a, za zastupnika u beogradskoj skupštini, na zajedničkoj listi Hrvatskog bloka. U svojim govorima u skupštini istupio je protiv [[Velika Srbija|velikosrpske]] politike i izjašnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Poslije [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928. |atentata]] na prvake [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] [[1928.]], pristupa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskoj koaliciji]].
Ante Pavelić je u tajnosti, 1927. godine, u Rimu, izaslaniku talijanske vlade [[Robert Davanzati|Robertu Davanzatiju]] predao promemoriju, sastavljenu od dr. Ivice Franka (sina pravaškog čelnika dr. [[Josip Frank|Josipa Franka]]), u kojoj se Italiji nudi suradnja na rušenju Kraljevine SHS. U skladu s tim, u promemoriji se očituje očekivanje talijanske pomoći u uspostavi i zaštiti neovisne hrvatske države te se iznosi spremnost na političke, teritorijalne, gospodarske i vojne prilagodbe talijanskim interesima, što je prilično odudaralo od programa HSP-a i pravaških uvjerenja, stavova i djelovanja. Unutar stranke posebno se je pak posvetio radu s [[mladež]]i, pa je potaknuo listove ''Starčević'' i ''Kvaternik''. Organizira i list ''[[Hrvatski domobran (novine)|Hrvatski domobran]]'', s programom ostvarenja samostalne hrvatske države, a 1. listopada 1929. osniva istoimenu organizaciju ("[[Hrvatski domobran (organizacija)|Hrvatski domobran]]") za borbene akcije.
Najuži Pavelićev suradnik bio je [[Mile Budak]]. Budak surađuje u pravaškim stranačkim novinama, koje izlaze sljedećim redom: ''[[Hrvatska misao]]'', tjednik, od 19. lipnja 1920. do 28. ožujka 1923.; dnevnik ''[[Pravaš]]'', od 1. travnja 1923. do 14. siječnja 1924.; dnevnik ''[[Hrvatska misao (dnevnik, Zagreb)|Hrvatska misao]]'', od 23. siječnja do 22. srpnja 1924., te, konačno, dnevnik, kratko vrijeme, a onda tjednik ''[[Hrvatsko pravo|Hrvatsko pravo]]'', od 16. kolovoza 1924. do 1932. Bez sumnje, u svim tim novinama ima Budakove suradnje, a najviše u dnevnicima ''Hrvatska misao'' i ''Hrvatsko pravo'', kojima je bio urednikom. Od 1924. do 1929. izlazio je i godišnjak (kalendar).
Neki od istaknutijih pravaša bili su [[Milan Šufflay]] i [[Stipe Javor]], obojica kasnije šikanirani i zatvarani, a nakraju i ubijeni od režima.
| |||