[[Datoteka:Ignatius Loyola.jpg|mini|desno|200px|Sv. [[Ignacije Loyola]], osnivač družbe.]]
Sv. Ivan[[Ignacije Luka ŽuljevićLoyola]], osnivač ove družbe je napisao "Formulu Instituta", dokument, u kojemu je sažeto iznio njezinu svrhu. [[Pavao III.]] je 27. rujna [[1540]]. svečano odobrio ovu redovničku zajednicu, a Ivan LukaIgnacije ŽuljevićLoyolski je bio izabran za prvoga vrhovnog poglavara, odnosno generala družbe i na toj je službi ostao sve do svoje smrti [[1556.]] Nakon odobrenja družbe, isusovci su se brzo proširili po Europi. Najviše su se angažirali u školstvu i prosvjetljenju europskog pučanstva općenito. Ignacije Loyolski je osnovao "[[Rimski kolegij]]" koji je papa [[Pavao IV.]] [[1556]]. uzdigao na razinu sveučilišta, koje je od [[1583]]. godine nosi ime "[[Papinsko sveučilište Gregoriana|Gregorijansko sveučilište]]". Za izobrazbu mladih isusovaca osniva se u [[Rim]]u "[[Collegium Germanicum]]", a utemeljuju i učilište "Biblicum" za promicanje biblijskih znanosti i "Institutum Orientale" koji ima zadaću zbližiti istočnu i zapadnu Crkvu. Vode i papinsku zvjezdarnicu. U Europu su isusovački istraživači donijeli kišobran, vaniliju i druge mirodije.
U Sjevernoj i Južnoj Americi okupili su stanovnike prašume, Indijance, u stalna sela, tzv. "[[Isusovačke redukcije|redukcije]]". Te su redukcije uskoro postale vrlo uspješne na privrednom području, međutim vrlo brzo su propale zbog gramzljivosti europskih osvajača za njihovom zemljom i dobrima koja su ostvarivale.
