Mara Matočec: razlika između inačica

| zanimanje = pučka spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, političarka; promicateljica i zagovornica [[HSSHrvatska seljačka stranka|HSS-a]], borkinja za ženska prava, javna i prosvjetna djelatnica

'''Mara Matočec''' ([[Đelekovec]], [[9. rujna]] [[1886.]] – [[Korija]], [[8. svibnja]] [[1967.]]) bila je seljačka spisateljica, [[pjesnik]]inja, [[drama]]tičarka i [[političar]]ka. Svoja književna djela pisala je sve do smrti, a djelovala je unutar [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] i [[Seljačka sloga|Seljačke sloge]] kao članica Glavnoga odbora HSS-a te članica Glavnoga odbora Seljačke sloge.

Potaknuta odlaskom svoga supruga u rat, tugom i boli da se vjerojatno više nikada neće vratiti, pokreće u Mari energiju za stvaranje pjesme posvećene svom suprugu. Napisala ju je neposredno nakon mobilizacije njena supruga i nazvala ju ''Sibiriji''. U to vrijeme list koji je obavještavao i obrazovao hrvatskoga seljaka pod dominacijom [[HSSHrvatska pučka seljačka stranka|Hrvatske pučke seljačke stranke]] bio je ''Dom''. List je objavio je natječaj za pisanje radova od strane seljaka. Naime, listovo puno ime bilo je ''„Dom – list hrvatskom seljaku za razogor i nauk“'', a njegov glavni urednik bio je dr. [[Antun Radić]]. Mara se je uključila u natječaj poslavši pjesmu ''Sibiriji''. Pjesma je bila objavljena u „Domu“ već u siječnju [[1915.]] godine i to je Marina prva objavljena pjesma. Imala je tematiku rata, vojnika i Sibirije, a možemo ju nazvati i tužaljkom. Pobudila je veliku opću pozornost te od onda Maru Matočec sa svih strana počinju poticati da nastavi pisati i objavljivati dalje. Tada joj je bilo trideset godina i već je počinjala dobivati prve izravne kontakte s braćom Radić. Dr. [[Antun Radić]] počinje utjecati na nju da prosvjećuje selo i prikuplja narodno blago sela. Nagovara ju da piše i dalje, da pokazuje kako su talentirani hrvatski seljaci, da njihova kultura nije posuđena nego da je to njihova prava misao. Želio je da Mara pisanjem i objavljivanjem pomogne u promicanju hrvatskoga seljačkoga stvaralaštva osobito kao žena i majka. [[Stjepan Radić]] je utjecao na njezinu političku usmjerenost i mišljenjâ, što je ona i kod Antuna i kod Stjepana u potpunosti prihvaćala i gradila svoju političku karijeru na učenjima braće Radić.

Početkom 1919. godine Mara Matočec primljena je u članstvo Glavnoga odbora [[HSSHrvatska pučka seljačka stranka|HPSS-a]]. Bila je to velika čast na ponos domovine, seljačkog pokreta i ženama u politici jer je Glavni odbor najviše stranačko tijelo. Tada su u Glavnom odboru bili dr. [[Rudolf Horvat]], dr. [[Đuro Basariček]], [[Josip Predavec]], [[Stjepan Uroić]], [[Tomo Jalžabetić]], dr. [[Vladko Maček]] i predsjednik [[HSSHrvatska pučka seljačka stranka|HPSS-a]] [[Stjepan Radić]].

U ''Domu'' [[24. prosinca]] [[1918.]] godine bilo je objavljeno da će se održati izvanredna glavna skupština [[HSSHrvatska pučka seljačka stranka|HPSS-a]] [[3. veljače]] [[1919.]] godine u zagrebačkoj Streljani na kojoj će se prosvjedovati protiv [[centralizam|centralizma]]. Na skupštinu su uz ulaznice mogli doći samo članovi Glavnog odbora, a bez ulaznice gosti predsjednika [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] te pristaše [[HSSHrvatska pučka seljačka stranka|HPSS-a]]. Na skupštini je bilo ukupno 6 832 uzvanika.

Mara Matočec uključuje se u izbornu kampanju na izborima [[28. studenoga]] [[1920.]] godine kao član Glavnog odbora [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatske republikanske seljačke stranke]] tako što piše svoju prvu poznatu budnicu ''Ustaj, seljački rode'' u [[Đurđevac|Đurđevcu]], [[8. listopada]] [[1920.]] g. Nju objavljuje na naslovnoj stranici ''Slobodnog doma'', [[20. listopada]] [[1920.]] godine, lista [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]].

[[Koprivnica]] je [[8. svibnja]] [[1921.]] godine, prema riječima Mare Matočec, tada imala jednu veliku svečanost nikada do sada – veliku Radićevu skupštinu. Najveću zaslugu za organizaciju skupštine imao je gradonačelnik Koprivnice [[Ivan Kraljić]], ali uvelike je pomogao i seljački narod. Gosti skupštine bili su predsjednik [[Stjepan Radić]], njegova supruga [[Marija Radić]] i gospođa po prezimenu Barić. Svi oni bili su dočekani banderijama, pjevačkim društvima, cvijećem, vijencima i raznim zelenilom. Stjepan je Radić prvi stupio za govornicu. Nakon svojih prvih riječi, okreće se prema Mari Matočec i kaže: „Daj Maro i ti održi jedan govor ovim dragim seljačkim sestrama! Onako po domaći!“ Mara Matočec je bila spremna održati govor, ali u taj trenutak oglasi se [[narodni zastupnik]] [[Tomo Jalžabetić]] i reče: „Ne, ne, samo babama ne treba dati govoriti.“ Na te riječi, Stjepan Radić uskliče: „Tko je protiv ženama, ne spada k nama, nije dionik našeg velikog pokreta i programa. Jer, ako želimo dobro svomu narodu, onda moramo privesti žene u javni život. Ne, da one možda zanemare dom i kuću. Jer one svjesne i prosvjećene još će više ljubiti dom i kuću. Ne to ti, ženo, moraš – nego hoćeš. Ne smijete biti grubi ni prema političkom protivniku, a kamoli protiv ženama! Jednu poštuj kao sveticu, to ti je majka; drugu kao družicu, a svaku treću kao sestru!“ Zatim Mara Matočec stupa na govornicu započevši da je narodni zastupnik [[Tomo Jalžabetić]] pripada [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci]] samo tijelom, ali ne dušom. Nadovezuje da žene u politici ne traže vodstvo, nego već hoće samo sudjelovanje, uputstvo i orijentaciju. Napominje na težak život i položaj obitelji koje su u ratu izgubile svog ženidbenog druga ili oca. Unatoč [[Tomo Jalžabetić|Jalžabetićevoj]] kritici i on je održao govor na skupštini.

Nakon ''Spomena na „15. travnja 1923.'' Mara Matočec do [[lipanj|lipnja]] [[1928.]] godine više ne piše političke pjesme. Uzrok tomu je, što [[Stjepan Radić]] pridružuje [[1. srpnja]] [[1924.]] [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatsku republikansku seljačku stranku]] u [[Seljačka internacionala|Seljačku internacionalu]] u [[Moskva|Moskvi]] te priznavanje [[Vidovdanski ustav|Vidovdanskog ustava]] i [[Aleksandar I. Karađorđević|srpskoga kralja]]. Mara Matočec nije shvaćala to pridruživanje, tj. kako je [[Stjepan Radić]]bio republikanac, a odjedom je prešao u monarhiste te se uključio u vladu kao ministar prosvjete. Zapravo, Stjepan je Radić samo želio pridruživanjem u visoke centre moći izboriti što veća prava za hrvatski narod i njegovu [[autonomija|autonomiju]]. Od tih trenutaka Mara Matočec posvećuje pažnju obiteljskom, etnografskom i kolonizatorskom radu i javno ne djeluje. Mara Matočec nije jedina koja se povukla od Radića. To je učinila gotovo cijela [[Podravina]] i podravske organizacije.

Obavijest o atentatu vrlo se brzo proširila do [[Hrvatska|Hrvatske.]] Taj događaj zapamćen je u svijetu kao najsurovitiji događaj u povijesti paramentalne politike. Mara Matočec nije bila izenanađena događajem, ali je izrazito bila tužna osobito za ranjavanje [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], a najviše potresena ubojstvom svog dugogodišnjeg političkog i obiteljskog prijatelja dr. [[Đuro Basariček|Đure Basaričeka.]] Nadala se da će [[Stjepan Radić]] preživjeti i njemu u čast napisala je pjesmu ''Hrvatska nada'' koja je bila objavljena u ''Domu'' [[25. srpnja]] [[1928.]] godine. Mara Matočec nije išla na pogreb [[Pavle Radić|Pavla Radića]] i [[Đuro Basariček|Đure Basaričeka]], a razlog je nepoznat. Tri mjeseca kasnije, [[8. kolovoza]] [[1928.]] godine, preminuo je jedan od najvećih hrvatskih političara, borac za prava seljaka i radnika i borac za slobodu hrvatkskog naroda, predsjednik [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] [[Stjepan Radić]]. Mara je Matočec izrazito potresena tim događajem. Osjetila je veliku prazninu unutar hrvatskog naroda gubitnom predvodnika [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] i smatra da im nema zamjene. Tek u proljeće [[1929.]] Mara Matočec posjećuje grobove Stjepana, Pavla i Antuna Radića te dr. Đure Basaričeka i u [[Mirogoj|mirogojskim arkadama.]] Povodom posjeta Mirogoju, Mara Matočec piše pjesmu nakon dolaska u [[Korija|Koriju]] pod nazivom ''Godinica već je dana'' potresena boli za smrt hrvatskih velikana, a objavljuje ju u ''Domu'' na godišnjicu smrti Stjepana Radića. Nedugo nakon objaljivanja pjesme ''Godinica već je dana'' Mara Matočec piše pjesmu ''Duša roda moga,'' koja je jedna od njezinih najljepših pjesama. Objavljuje ju u ''Seljačkoj prosvjeti'' [[1929.]] godine.

Početkom [[1937.]] godine Mara Matočec odlazi na put u [[Bosna|Bosnu]] kako bi promicala [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatsku seljačku stranku]] i poticala žene na uključivanje u javni rad i život.

S korijanskom družinom „Hrvatsko srce“, Mara Matočec nastupa u Malom kazalištu u Zagrebu (danas [[Gradsko dramsko kazalište Gavella]]) [[11. travnja]] [[1937.]] godine. Za premijeru bila je podpomognuta od strane [[Seljačka sloga|''Seljačke sloge'']] i [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]]. U [[Gradsko dramsko kazalište Gavella|Gavelli]] izvela je predstavu ''Povratak iz grada u selo''. [[Igrokaz]] je sastavljen od četiri čina. Prikazuje ljepote, siromaštvo i bijeg sa sela u grad u nadi za bolju budućnost. Zadnji čin završava očajničkim povratkom u selo, koje ih dočekuje pjesmom. U predstavi nailazi se na sva tri hrvatska narječja, karakteri su površno zahvaćeni i nema jedinstva radnje te nije sentimentalno. Tom prigodom, predstavu su posjetili: ing. [[August Košutić]], [[Marija Radić]]; dr. [[Ivan Pernar]], dr. [[Josip Torbar]] i zagrebački nadbiskup [[Alojzije Stepinac]] s tajnikom D. Šeperom.

Pobudom predsjednika ''Seljačke sloge'' [[Rudolfa Hercega]] i povodom tjedna hrvatske kulture u [[Zagreb|Zagrebu]], održan je [[Prvi ženski seljački konges]], [[13. lipnja]] [[1937.]] godine, koji je otvorila Mara Matočec. Ondje su žene razgovarale o svojim problemima i pravu glasa, a odlučeno je da će se ovakav kongres održavati svake godine. Kongres je posjetila [[Margareta Palmer|Margareta Palmer rođ. Janković]], vjerna prijateljica i obožavateljica Mare Matočec. Živjela je i radila u [[Chicago, Illinois|Chicagu]] i [[Florida|Floridi]], članica i predstavnica [[HSSHrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] u [[emigracija|emigraciji]]. Mara Matočec je pri otvaranju rekla da smatra kako žena nije vezana za kuću, kuhaču i djecu, nego već da mora imati i širi krug znanja, ali ne kako bi stavila na stranu kućanske poslove, nego već da prepoznaje zlo od dobra, da zaviri u pokrajinu, domovinu i svijet. Naglašava da je ženama potrebna prosvjeta jer ako se dogodi neka nelagoda u obitelji da se žena može u svemu tome snaći. Žestoko upozorava muškarce da oni nisu „[[pater famillius]]“ te da se ne može biti veliki Hrvat i demokrat ako se žena drži izoliranom od ostatka svijeta.

Spomenik se nalazi nedaleko Marine kuće, u samom središtu Korije. Inicijativu za gradnju spomenika pokrenuli su Anton Ključec, Josip Klasić, Ivan Zelembrz, prof. i dogradonačelnik [[Virovitica|Virovitice]] ing. Ivan Sić. Dopredsjednik Vlade Republike Hrvatske i dopredsjednik [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a [[Božidar Pankretić]] istakao je da je Mara Matočec bila ponosna žena. Tu tvrdnju potvrđuje pismo upućeno Mari Matočec od [[Marija Jurić Zagorka|Marije Jurić Zagorke]] u kojem navodi, da je Mara najpoznatija žena Hrvatske. Povod pismu je Marina sudbina koja je kao žena proživjela veliku osobnu tragediju izgubivši muža, sina i kćer. Unatoč tome imala je snage izdići se iznad toga i svojim djelovanjem postati uzorom mnogih žena i postati primjer borbe za pravicu i pravo glasa žena. Uz njih ondje su bili odgovorni iz [[Družba "Braća hrvatskoga zmaja"|družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“]] i veliki meštar, Zmaj Velikootočki [[Dragutin Feletar]], te gospoda iz Ogranka [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] u [[Virovitica|Virovitici]].