Franz Schubert: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Vedran12 (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Vedran12 (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Redak 35:
 
U međuvremenu u njegovim skladbama počeo se pokazivati njegov genij. Schubertu su povremeno dopuštali da ravna orkestrom Stadtkonvikta, a Salieri je odlučio privatno učiti ga glazbenoj kompoziciji i teoriju<ref>Duncan, Edmondstoune (1905). Schubert. J.M. Dent. ISBN 1-4437-8279-3. OCLC 2058050.str 9. {{engl}}</ref>. Tijekom boravka u Stadtkonviktu napisao je veliko broj glazbenih djela od kojih su poznatija "Kyrie" (D. 31) i "Salve Regina" (D. 27), an octet for wind instruments (D. 72/72a, komemoracija majčine smrti 1812<ref>Frost, Henry Frederic (1915). Schubert. Scribner. OCLC 45465176. str.9. {{engl}}</ref>), kantatu za [[gitara|gitaru]] i muški glas (D. 110, u čast očeva rođendana 1813.), i svoju prvu simfoniju (D. 82).
 
=== Učitelj u očevoj školi ===
 
Na kraju 1813, napustio je Stadtkonvikt, i vratio se kući na studij u "Normalhauptschule" gdje je učio da postane učitelj. Godine 1814. počinje raditi u očevoj školi sa najmlađim učenicima. Tijekom dvije godine rada kao učitelj, i dalje je nastavio privatnu poduku o kompoziciji kod Salieria. Salieri ga je naučio o glazbi više nego svi ostali. Rastali su se 1817.
 
Godine 1814., Schubert je upoznao mladu [[sopran]]isticu Therese Grob, kćerku lokalno proizvođača svile i za njen glas napisao nekoliko liturgijskih dijela (najpoznatija "Salve Regina" i "Tantum Ergo"). Therese je bila solistica na premijeri prve mise (D. 105) u rujnu 1814. Schubert ju je htio oženiti ali je bio spriječen strogim zakonima o braku iz 1815. koji su zahtjevali od mladoženje da dokaže kako ima sredstva za uzdržavanje obitelji. U studenom 1816., nakon što nije dobio posao u [[Ljubljana|Ljubljani]], Schubert je Theresinom bratu Heinrichu poslao zbirku pjesama.
 
Jedna od najproduktivnijih Schubertovih godina bila je 1815. u kojoj je skladao preko 20000 [[takt (glazba)|taktova]] glazbe, od čega je više od polovice bilo za orkestar, ukljućujući i devet crkvenih djela, [[simfonija|simfoniju]] i oko 140 pjesama (nje. "Lieder"). Upoznao je i Anselma Hüttenbrennera i Franza von Schobera koji će mu postati doživotni prijatelji. Sa Johannom Mayrhoferom ga je upoznao Spaun 1814.
 
=== Potpora prijatelja ===
 
Značajne promjene dogodile su se u Schubertovom životu 1816. Schober student iz dobrostojeće obitelji pozvao je Schuberta da se useli u kuću njegove majke. Prijedlog je došao u vrijeme kada je odbijen za radno mjesto u Ljubljani i kada je odlučio da neće raditi u očevoj školi. Do kraja godine postao je gost u Schoberovom domu. Pokušavao je povećati prihode davajući glazbene instrukcije, ali je brzo odustao i posvetio se skladanju. Veći dio djela iz tog vremena je neobjavljen ali su rukopisi i kopije kružile među prijateljima i štovateljima.
 
Rano 1817., Schober je predstavio Schuberta Johannu Michaelu Voglu, uglednom [[bariton]]u dvadeset godina starijem od Schuberta. Vogl za kojega će Schubert napisati brojne pjesme postao je jedan od glavnih promicatelja Schubreta u bečkim glazbenim krugovima. Upoznao je i Josepha Hüttenbrennera (brat Anselma), koji je također imao važnu ulogu u promicanju Schubertove glazbe. Ove osobe i brojan krug prijatelja i glazbenika, kasnije će postati zaslužni za promicanje, skupljanje i nakon njegove smrti očuvanje njegove glazbe.
Kasno 1817. Schubertov otac dobio je novo radno mjestu u školi u Rossau (nedaleko od Lichtentala). Schubert se pridružio ocu i nevoljko se posvetio učiteljskim dužnostima. Rano 1818. odbijeno mu je članstvo u uglednoj "Gesellschaft der Musikfreunde", nešto što bi mu unaprijedilo glazbenu karijeru. Ipak njegov rad postao je sve zapaženiji u tisku i njegova prva izvedba sekularnog djela, uvertira izvedena u veljači 1818., doživjela je pohvale bečkih novina i novina iz inozemstva.
 
Schubert je proveo ljeto 1818. kao učitelj glazbe u obitelji Johanna Karla Esterházyata u njegovom dvorcu u [[Želiezovce|Zseliz]] (tada [[Austrija]], danas Želiezovce, [[Slovačka]]).
Učio je sviranje klavira i pjevanje njegove dvije kćerke Marie i Karoline, za relativno dobru plaću. Posao mu nije oduzimao previše vremena te je tijekom boravka skladao. U to vrijeme je napisao svoju svjetski poznatu skladbu Vojnu koračnicu broj 1. u D-duru. Predah u Zselizu doveo je do nastavka skladanja za duet klavira.
 
== Izvori ==