Wikipedija

Grčko-turski rat (1919. – 1922.): razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
m Lektura, replaced: komandant → zapovjednik (2) using AWB
Redak 117:
U Srpnju,[[1921]]., osvježena grčka vojska pobijedila je turske snage pod komandom ''Ismeta Inenia'', u bitci kod ''Kutahja - Eskisehira'' i izbila na obale rijeke ''Sakarje'' ( [[grčki]]: Sangarios), na manje od 100 km zapadno od [[Ankara|Ankare]]. Turska vojska bili su brojni fanatični dobrovoljci, koji su izgarali u bitci. Ali i pored [[SSSR|sovjetske]] vojne pomoći, bili su slabo opremljeni, sa privatnim puškama pokupljenim zbrda zdola, sa malo streljiva, i bez odora. Poraz je bio posljedica toga.
Grčki kralj Konstantin je likovao, i pozvao [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] časnike na pobjedničku večeru u [[Mustafa Kemal Atatürk|Kemalov]] glavni grad.
U međuvremenu, turski parlament, nezadovoljan potezima [[Ismet Ineni|Ismeta Inenija]] kao komandantazapovjednika na zapadnom frontu, želio je da [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] i stožerni general ''Fevzi Cakmak'' preuzmu zapovjedništvo nad odbranom. Strah od grčkog napredovanja kulminirao je za 21 dan u ''Bitci kod Sakarje'' ( 23. kolovoz, – 13. rujan, [[1921]]. ). Turske obrambene pozicije bile su na uzvisinama, a Grci su ih trebali na juriš zauzeti.
Visovi su padali iz ruke u ruku, po nekoliko puta. Ključni moment bitke bio je [[grčka vojska|grčki]] pokušaj zauzeća ''Hajmana'', na svega 40 kilometera južno od [[Ankara|Ankare]], koji su [[Turci]] uspjeli zadržati. Bitka je iscrpila obje strane, ali to je bio ipak prvi poraz [[Grci|Grka]], koji su se morali povući na ranije pozicije.
Slabosti grčke pozicije, bili su velika razvučenost prednjih linija, ispokidane linije opsrbe, i zbog toga, nedostatci streljiva u ključnim momentima.
Redak 145:
[[Italija|Italije]] iz [[Istanbul|Konstantinopolisa]]. [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanski]] kabinet odlučio se oduprijeti [[Turci|Turcima]], kod [[Dardaneli|Dardanela]] i zatražio pomoć od [[Francuzi|Francuza]] i [[Talijani|Talijana]], da tako pomogne [[Grci|Grcima]]
da zadrže istočnu [[Trakija|Trakiju]]. Unatoč tom apelu, [[Talijani]] i [[Francuzi]] napustili su svoje položaje, i ostavili [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britance]] same.
24. rujna, [[Mustafa Kemal Atatürk|Kemalove snage]] izbile su na tjesnac i odbile [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] zahtjev za povlačenjem. Ovo je podvojilo [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britansku vladu]], Saveznički komandantzapovjednik [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] general '''Harington''', naredio je svojim ljudima da ne pucaju na [[Turci|Turke]], i upozorio kabinet da ne srlja u avanturu.
[[Grčka vojska|Grčka mornarica]], napustila je [[Istanbul]] nakon njegovog zahtjeva, napokon prisilio je Grke da se povuku iza [[rijeka Marica|rijeke Marice]] u [[Trakija|Trakiji]].
Ovi potezi naveli su [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafu Kemala Atatürk]] da prihvati pregovore o prekidu vatre.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Grčko-turski_rat_(1919._–_1922.)"