Andrija Kačić Miošić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Infookvir, dodatci članku, izvori i vanj. poveznica.
dopuna
Redak 24:
| fusnote =
}}
[[Slika:Andrija Kacic Miosic 0707.JPG|mini|Spomenik Andriji Kačiću Miošiću u Zagrebu]]
 
'''Andrija Kačić Miošić''' ([[Brist]] kraj [[Makarska|Makarske]], [[17. travnja]] [[1704.]] - [[Zaostrog]], [[12. prosinca]] [[1760.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[Pučanstvo|pučki]] [[pjesnik]] i fratar, vezan životom uz [[franjevci|franjevački]] [[samostan]] u Zaostrogu. Njegova knjiga ''Razgovor ugodni naroda slovinskoga'', iz [[1756.]] godine, jedno je od najvrjednijih djela [[Hrvatska književnost|hrvatske književnosti]] [[18. stoljeće|18. stoljeća]] i jedna od najčitanijih i najizdavanijih knjiga hrvatske dopreporodne književnosti uopće.<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=267 Hrvatski biografski leksikon: Kačić Miošić, Andrija], preuzeto 21. srpnja 2013.</ref>
Line 33 ⟶ 34:
 
== Književno stvaralaštvo ==
Na njega je i njegovo prosvjetiteljsko djelovanje snažan utjecaj imao je [[Filip Grabovac]].<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/24119/ Proleksis enciklopedija: Grabovac, Filip], preuzeto 21. srpnja 2013.</ref> Kao toliki drugi, napisao je i on filozofski [[traktat]] na [[Latinski jezik|latinskome jeziku]] naslovljen ''Elementa peripatheticae'', potom je izdao i kroniku naslovljenu ''Korabljica'' (1760.) u kojoj prenosi dijelove iz drugih autora, pa i [[Pavao Ritter Vitezović|Pavla Rittera Vitezovića]], ali je trajno mjesto u [[Hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] zauzeo knjigom stihova i proze ''Razgovor ugodni naroda slovinskoga'' (1756.), najpopularnijom hrvatskom pučkom knjigom: doprla je u malo vremena u sve krajeve [[Hrvatska|Hrvatske]] i ostala popularnom više od jednoga stoljeća.<ref>[[Dubravko Jelčić]], ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 120.-122.</ref> Odigrala je ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskoga narječja kao općehrvatskoga nacionalnoga izraza. Mnogi su je čitatelji držali narodnom pjesmaricom.<ref name="D.J.">Dubravko Jelčić, ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 122.</ref> Stihom narodne pjesme, desetercem, s osloncem na Orbinija i Vitezovića, u njoj se priča i pjeva o ''povijesti'' naroda “slovinskoga” od najstarijih vremena do njegovih dana, a slovinstvo mu je od Jadrana do Sjevernog mora, kao i [[Ivan Gundulić|Gunduliću]].<ref name="D.J."/> Njome promiču u svečano-patetičnom hodu poznati junaci slavnih naših obitelji iz vremena borbe s Turcima, a u svojim prezimenjacima čitatelji su “otkrivali” svoje pretke, pa se u svom ponosu i poistovjećivali s njima.<ref name="D.J."/>
 
[[Datoteka:Miosic.jpg|mini|300px|Spomenik Andriji Kačiću Miošiću u rodnom Bristu, rad [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]].<ref name="G.K."/>]]