Bruno Bulić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 24:
Na početku rata [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] izlaže s tadašnjom hrvatskom likovnom reprezentacijom ([[Josip Crnobori]], [[Antun Augustinčić]], [[Jozo Kljaković]], [[Slavko Kopač]], [[Miroslav Kraljević]], [[Ivan Meštrović]], [[Antun Mezdjić]], [[Antun Motika]], [[Juraj Plančić]], [[Josip Račić]], [[Ivo Režek]], [[Slavko Šohaj]], [[Emanuel Vidović]]) na posljednjem ratnom [[Venecijanski bijenale|Venecijanskom bijenalu]] - [[1942.]]<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23633&pregled=1&datum=9.1.2009%2014:38:20 Culturenet Croatia: Croatian Artists at Venice Biennales]</ref>
Po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Bulić se bavi restauracijom umjetnina. Potkraj [[1950-ih]] počinje slikati sakralne teme, vjerojatni razlog tome je njegovo dugo bavljenje restauriranjem umjetnina i druženje s franjevcima, koji postaju njegovi glavni naručioci. Bulić je naslikao više zidnih i oltarnih slika po
Svoje najbolje freske naslikao je [[1976.]] u dvjema kapelicama na Samostana na [[Košljun]]u u [[Punat|Puntu]]: Kapelici sv. Križa s prikazom Kristova uskrsnuća i motivima iz nacionalne povijesti, i Kapelici sv. Franje s prikazima iz života sveca od njegova rođenja do smrti.
|