Kijevska Rus': razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
padež |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 37:
|grb_i =
|mapa = Kijevska Rus 980 1054 copy.png
|jezik = [[
|glavni_grad = [[Kijev]]
|vlada_tip = Monarhija
|titula_vođa = Kneževi
|vođa1 = [[
|godina_vođa1 = [[882.]] - [[912.]]
|vođa2 = [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir Veliki]] (konsolidacija)
Redak 53:
|događaj_poslije =
|datum_poslije =
|valuta = [[ukrajinska
|stat_godina1 =
|stat_pop1 =
Redak 63:
}}
'''Kijevska Rus'''' - (čitaj: Kijevska
Izgubivši ključno stepsko područje na prostoru danas središnje [[Ukrajina|Ukrajine]], svoje službeno političko središte premjestila je u zapadnu kneževinu Vladimir-Volinj.<ref>[http://litopys.org.ua/krypgvol/krypgv10.htm УТВОРЕННЯ ГАЛИЦЬКО-ВОЛИНСЬКОГО КНЯЗІВСТВА. РОМАН МСТИСЛАВИЧ]</ref> Prvo kolektivno ime naroda Kijevske Rusi bilo je ime Rusini-Rusiči,<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\Ruthenians.htm Ruthenians (Rusyny): A historic name.]</ref> kojeg su zadržali [[Ukrajinci]] sve do 20. stoljeća. Dio istočnoslavenskih i finskih plemena u sklopu Kijevske Rusi, koristio je kontinuirano plemenska imena i nakon raspada države. [[Rusi]], [[Ukrajinci]] i [[Bjelorusi]] u sklopu Kijevske Rusi, stekli su neke zajedničke kulturološke karakteristike koje su se zadržale do danas.
Redak 77:
=== Objedinjavanje slavenskih plemena ===
Početkom svoje vladavine u izrazito slaveniziranom društvu kijevske okolice knez [[Oleg]] (878.-912.), poznat i kao [[Helgi]],<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\O\L\OlehPrince.htm Oleh, Prince (Russian: Oleg; Norse: Helgi).]</ref> kreće u objedinjavanje okolnih [[Istočni Slaveni|slavenskih plemena]] širih prostora današnje Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Objedinjavanje pojedinih slavenskih plemena sjeverno od Kijeva, prema gradu i trgovačkom središtu Novgorodu, proteklo je s nešto manjim vojnim otporom nego što je to bilo sa vojno jakim plemenima Uliča i Derevljana s ukrajinskih prostora.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10802.htm ВІЙНИ З УЛИЧАМИ ТА ДЕРЕВЛЯНАМИ, ПОХІД НА ВІЗАНТИЮ]</ref> Duži otpor sa sjevera su pružala jedino ruska plemena [[Radimiči]] i [[Vjatiči]], koja su se nalazila između rijeka [[Dnjipro|Dnjipra]] i [[Oka (rijeka)|Oke]]. Ukrajinsko pleme Siverjana, sjeveroistočno od kijevskog središta, nije pružalo otpor i prihvatilo je 882. savezništvo s Kijevom.
[[Datoteka:Radzivill Igor-945.jpg|mini|300px|lijevo|[[Radzyvillivskyj ljetopis]]: kijevski knez
Nakon što je
=== Širenje države pod Svjatoslavom I. ===
Redak 88:
Nova opasnost po [[Kijev]] prislilia je Svjatoslava da razmišlja o podjeli kontrole nad povećom državom jer je on stalno ratovao izvan nje. Odredio je da njegov najstariji sin Jaroslav čuva vlast u [[Kijev]]u, sin [[Oleg]] da čuva zapadnu okolicu Kijeva i upravlja Derevljanima, a sin Vladimir je trebao čuvati vlast na sjeveru u Novgorodu, također važnom trgovačkom središtu. Nakon podjele vlasti u Kijevskoj Rusi, 969. Svjatoslav se vratio na [[Balkan]] s namjerom da napadne [[Bizantsko carstvo]] koje je isprovociralo napad Pečenega na [[Kijev]]. Udružena bizantsko-bugarska vojska pružala je dugotrajan i snažan otpor manjoj vojsci Svjatoslava te je u blizini grada [[Dorostol]]a poražen.<ref>П.О.Карышковский; Русско-болгарские отношения во время Балканских войн Святослава // Вопросы истории. 1951. № 8;</ref> Potom je Svjatoslav bio prisiljen potpisati primirje s [[Bizant|Bizantskim carstvom]] te ujedno i povlačenje svoje vojske. Prilikom povlačenja [[972.]] kod otoka [[Hortecja]] na rijeci [[Dnjipro|Dnjipru]], iz zasjede su ih napali [[Pečenezi]] te je u tom sukobu Svjatoslav ubijen.<ref>[http://persona.rin.ru/cgi-bin/rus/view.pl?id=18208&a=f&idr= Князь Святослав, сын князя Игоря и княгини Ольги.]</ref> Zasigurno prvi slavenski i ujedno kijevski knez [[Svjatoslav]], njegov markantan stil odijevanja i ratnički stil vladanja, duboko se zadržao u svijesti [[Ukrajinci|ukrajinskog naroda]] sve do 15. stoljeća kada se na donjem toku rijeke [[Dnjipro|Dnjipra]] pojavljuju [[Ukrajinski kozaci|zaporoški kozaci]], koji su prije svega vragolastim mentalitetom, dotjerivanjem i stilom ratovanja nalikovali na Svjatoslavovu starorusku vojsku.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10804.htm ХАРАКТЕРИСТИКА СВЯТОСЛАВА В ТРАДИЦІЇ]</ref>
U vrijeme Svjatoslava, Kijevska Rus' se protezala s jugozapada od planina Karpata preko rijeke [[Dnjipro|Dnjipra]] i šire okolice grada Kijeva pa prema sjeveru i široj okolici grada [[Novgorod]]a. Ostala je pod vlašću tri brata Jaroslava,
==Reorganizacija i konsolidacija države==
Redak 115:
[[Datoteka:Novgorod torg.JPG|mini|300px|lijevo|Tržnica u srednjovjekovnom trgovačkom središtu [[Novgorod]]u, autor: Apolinarij Vaznjecov.]]
[[Jaroslav Mudri|Jaroslav]] je prije svoje smrti podijelio vlast nad Kijevskom Rusi među svojim sinovima: inače drugim preživjelim najstarijim sinom [[Izjaslav]]om (1054.-1073.) u glavnom središtu Kijevu, [[Svjatoslav]]om u [[
==Podjela i okupacija države==
Kijevsku Rus' nakon smrti Jaroslava Mudrog, krajem 11. stoljeća, prožima sve veća unutarnja politička nesloga oko podjele i priznavanja vlasti sa središtem u Kijevu. U međusobnim sukobljavanjima između braće i rođaka u kratkom razdoblju za redom se mjenjaju vladari Kijeva: [[Izjaslav]] (1054.-1073.),<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\I\Z\IziaslavYaroslavych.htm Iziaslav Yaroslavych - Izjaslav Jaroslavyč, b 1024, d 3 October 1078.]</ref> [[Vseslav]] (1068.-1069.), [[Svjatoslav II.]] (1073.-1076.), Izjaslav po drugi puta (1076.-1078.), [[Vsevlad]] (1078.-1093.) i [[Svjatopolk II.]] (1093.-1113.). Uvidjevši političku oslabljenost države i potencijalne vanjske opasnosti, godine 1097. pod vodstvom kneza Vladimira Monomaha iz Perejaslava, u jednom od najstarijih ukrajinskih gradova [[Ljubeč]]u,<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\L\I\Liubechcongressofprinces.htm Liubech congress of princes.]</ref> održao se kongres politički najjačih i najistakuntijih kneževa Kijevske Rusi. Prisustvovali su Svjatopolk II. Izjaslavič veliki knez od Kijeva,
=== Pretenzije sjevernih plemena ===
Redak 129:
[[Datoteka:Mapa Galicko Volinjska Rus'.png|mini|282px|Posljednja staroruska država Galičko-Volinjska Rus'-Ukrajina (1199.-1349.). (na hrvatskom)]]
Nakon unutarnje destabilizacije države preko 5 kneževina formiraju se kao jaki zasebni državni entiteti, a među njima [[Povijest Ukrajine|kneževina Vladimir-Volinj]] u današnjoj zapadnoj Ukrajini postaje najjačim političkim i kulturnim središtem rascjepkane Kijevske Rusi.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30102.htm Галицько-волинські замішання по смерти Романа]</ref> Nakon 1169. tri kneževine Kijevske Rusi prema staroj dinastiji Rurik započinju reformirati državnu i teritorijalnu formaciju Kijevske Rusi i uspostavljati zajedničku unutarnju i vanjsku politiku.<ref>[http://litopys.org.ua/sofon/sof21.htm ВЕЛИКІ КНЯЗІ КИЇВСЬКІ, ЯКІ ЗГАДУЮТЬСЯ У «КРОЙНІЦІ»]</ref> Galicijska kneževina koju su vodili Rostislaviči, Černjihivska koju su vodili Oljhoviči i Kijevska koji su vodili Mstislaviči usuglašavaju svoje jedinstvo u borbi za oslobođenje Kijeva. Godine 1176. Svjatoslav od [[Černjihiv]]a i Jaroslav od Osmomisla oslobađaju Kijev od stranaca odnosno poganina i pljačkaša, tada je Svjatoslav od Černjihiva (1176.-1194.) ujedno postavljen za Kijevskog kneza. Kijevom su sljedećih četrdesetak godina vladali Mstislaviči, zatim Monomahoviči i nešto kraće
=== Vojne prijetnje Poljaka i Tatara ===
{{glavni|Galičko-Volinjsko Kraljevstvo}}
Staroruski kneževi u sljedećem razdoblju imaju sve intenzivnije borbe sa [[Poljaci]]ma na zapadu. Bitke je predvodio [[knez Igor]] godine 1185., što je zabilježeno u povijesnim zapisima odnosno zbirci pjesmama «Legenda o
[[Datoteka:Danylo Halyckyi.jpg|mini|300px|lijevo|Ukrajinski kralj [[Danilo Romanovič Galički]] imao je odlične odnose sa Rimom u borbi protiv Mongola, 13. stoljeće.]]
Godine 1223. istočne staroruske (ukrajinske) kneževine i grad [[Kijev]] silovito napadaju Tatari ([[Mongoli]]), koji su do tada u svojim vojnim pohodima osvojili velike prostore Azije te slovili kao nepokorivi ratnici. Ukrajinski i poljski kneževi zatim dogovaraju savez o zajedničkoj borbi protiv novih navala s istoka. U početku su uspjevali odoljevati snažnim navalama Tatara, ali 16. prosinca 1240. godine, Tatari su uspjeli zauzeti Kijev, opljačkali su ga i potpuno uništili što se ujedno smatra i krajem političkog postojanja Kijevske Rusi. Nakon Kijeva [[Tatari]] su nastavili svoj pohod prema [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjskoj kneževini]], kasnije formiranom [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjskom Kraljevstvu]]. Također su napadali Poljsku i Ugarsku sve do 1245., a zatim su se preko ukrajinske stepe povukli u Euroaziju, sjeverno od Kaspijskog jezera.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30106.htm Наступники Данила — становище Василька, його смерть.]</ref> Nekada teritorijalno ogromnu Kijevsku Rus' doslovce je progutala moćna i nemilosrdna tatarska odnosno [[Mongoli|mongolska vojska]] koja je tada predstavljala najjaču svjetsku vojnu silu. U sljedećm razdoblju, jedini prostor nekada moćne Kijevske Rusi koji se nije nalazio pod političkom kontrolom Mongola predstavljala je [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjsko Kraljevina]] koja je započela intenzivne kulturne i političke odnose za Rimskom crkvom kako bi se formirala europska obrambena vojska. [[Ukrajinci]] i [[Bjelorusi]] sredinom 14. stoljeća potpadaju pod vlast [[Povijest Poljske|Poljske]] i [[Povijest Litve|Litve]],<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur401.htm Окупація українських земель Литвою й Польщею.]</ref> dok [[Rusi]] u okolici Moskve, pod vojničkim svjetonazorom [[Mongoli|Mongola]] jačaju u vojnom smislu i tijekom 14. stoljeća stvaraju [[Povijest Rusije|Veliku kneževinu Moskvu]] koja će kroz sljedećih 5. stoljeća obuhvatiti teritorij cijele Kijevske Rusi. U 18. stoljeću stvoren je [[Rusko Carstvo|Ruski imperij]]<ref>[http://www.russianempire.ru/ Российская Империя - этап в истории нашей Великой страны ]</ref> koji je trebao nalikovati nekada moćnoj Kijevskoj Rusi.
Redak 141:
== Povijest termina Rus' i Ukrajina ==
Prema zapisima u [[Kijevski ljetopis|Kijevskom ljetopisu]] termin Rus’ se tijekom 8. stoljeća odnosio primarno na mnogobrojne pridošle [[Vikinzi|Varjahe]] u okolici [[Kijev]]a, na kojemu je stoljećima ranije živjelo ukrajinsko pleme [[Poljani]]. Zemljopisni termin Rus’ prema istim tvrdnjama se odnosio na trokutasti prostor između ukrajinskih rijeka [[Dnjipro|Dnjipra]], [[Irpin]]a i [[Ros]]a u samom središtu sjeverne [[Ukrajina|Ukrajine]].<ref>[http://litopys.org.ua/ohukr/ohu04.htm Termini Rus, Ukrajina, Malorusija]</ref> <ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\RushDA.htm Rus’ - The former name of Ukraine.]</ref> Te je navode u javnosti prvi puta zabilježio 1837. godine carski povjesničar, filolog i etnograf [[Mihajlo Maksimovič]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\M\A\MaksymovychMykhailo.htm Biography of Mykhailo Maksymovych]</ref> U 9. stoljeću, politički termin Rus’ koji je počeo predstavljati sinonim političkog, kulturnog i društvenog zajedništva između Varjaha i Poljana,<ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2006_2.nsf/AllWebDocs/Pascenko Kulturna baština Ukrajine - Matica Hrvatska]</ref> kasnije se proširio gotovo cijelom srednjovjekovnom državom Kijevskom Rusi, ali prije svega zapadnom i središnjom Ukrajinom te južnom [[Bjelorusija|Bjelorusijom]]. Na istim prostorima su formirane srednjovjekovne regije [[Bijela Rus'|Bijela]], [[Crna Rus'|Crna]] i [[Crvena Rus’]] sa svojim središtem u [[Kijev]]u u sklopu Male Rus’i. Središnja regija [[Mala Rus’]] je označavala političku, kulturnu i vjersku maticu cijele Kijevske Rus’i i prostirala se uglavnom na prostoru današnje Kijevske,
[[Istočni Slaveni|Istočnoslavenska plemena]] koja su prihvatila i usvojila rus’ku (starorusku) kulturu Varjaha i Poljana, zajedno s njima su prihvatili njihov etnički naziv «Rusini» (etnonimi: «Rusiči», «Rusnaci», srednjovjekovni «Rusi» (od [[latinski|lat.]] «Russi»)), a plemena koja nisu prihvatila i usvojila istu kulturu nazvana su «rus’kim narodom» («rus’ki ljudi») jer su se nalazila pod kontrolom [[Kijev]]a u sklopu iste države. Prema ukrajinskim povjesničarima, varijaciju termina rus’ki ljudi, u 18. stoljeću su službeno prihvatili današnji [[Rusi]] kroz jedan od svojih etnonima «Russkie».<ref>[http://litopys.org.ua/kostomar/kos38.htm Самоназва — «русские»]</ref>
|