Franjo Šeper: razlika između inačica

Teologiju je studirao u [[Zagreb]]u i [[Rim]]u. Kao pitomac Papinskog zavoda Germanicum et Hungaricum doktorirao je na Gregoriani. Od 1941. do 1945. bio je rektor [[Bogoslovni fakultet u Zagrebu|Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu]], od 1954. zagrebački nadbiskup koadjutor, a od 1960. [[nadbiskup]] . Kao nadbiskup pokrenuo je Pastoralni tjedan za trajnu naobrazbu svećenika, osnovao katoličku novinsku kuću Glas koncila (1964) i Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost (1968). [[Kardinal]] Franjo Šeper sudjelovao je na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom koncilu]]. U koncilskoj većini istaknuo se nizom govora za obnovu crkve, za narodni jezik i đakonat. Papa [[Pavao VI.]] imenovao ga je [[1965.]] godine kardinalom, a bio je i predsjednik međunarodne teološke komisije, pročelnik rimskog zbora za nauk vjere (1968.-1981.), te član brojnih vatikanskih vijeća i komisija. Istaknuo se u koncilskim pripremnim komisijama i na samom koncilu; promicao dijalog sa suvremenim društvima, zagovarao ređenje trajnih đakona laika i dr. Na Koncilu je uz izvrsnu klasičnu naobrazbu i poznavanje jezika pokazao teološku odmjerenost. Kongregaciju za nauk vjere reformirao je u ured vrjednovanja važnih teoloških mišljenja, pa je po ocjenama mnogih zaslužan za razvoj postkoncilske teologije i Crkve. Kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere bio je prvi Hrvat u povijesti koji je dosegnuo tako važan crkveni položaj. Pokopan je u zagrebačkoj prvostolnici.