Istočnobosanski dijalekt: razlika između inačica

 

===Osobine ===

Nakon velikoga znanstvenoga istraživanja akademik [[Dalibor Brozović]] dokazao je kako područje istočnobosanskog dijalekta od starine ijekavsko, a ne ikavsko kako su mnogi do tada mislili, a šćakavizam tog terena stara je zapadnoštokavska osobina koja ga povezuje sa čakavskim narječjem. Ovaj je ijekavsko-šćakavski dijalekt nužna karika između slavonskog dijalekta i dubrovačkog poddijalekta sa prijelazom preko zapadnoga dijalekta prema čakavskom narječju što doista čini svojevrstan jedinstven zapadnoštokavski dijalektni sustav koji je nekada činio svojevrsno jedinstveno zapadnoštokavsko narječje koje je bilo u tijesnoj svezi sa čakavskim i sa kajkavskim narječjem.

 

Osnovno je duljenje u čak. ònō ispred –RC- (R = m, n, nj, r, l, lj, r, v, j kao u štok.) i ispred –R# (u jednosložnim riječima) kojim se dobiva ̃ na sjeveru, a ̑ na jugu: stãrca/stȃrca, divõjka/divȏjka, krãj/krȃj, dĩm/dîm, stãr/stȃr itd. (vidi Ivić 1981). To je duljenje zajedničko većini čak. govora, ali ne svima – na Vrbniku duljenja uopće nema : krȁj, rȁj, sȅnce, pȁlci, stȍl, gȍl (u Drinju ima duljenja samo ispred –RC-, a ispred –R# ne: kȍnj, rȁj, krȁj, jedȁn, jārȁm, ali sũnce). Neki su to govori proširili i općenito na kraj riječi ispred sonanta (dakle ne samo u jednosložicama) kao u Novom: dȉvēr, kabãl, kȁmēn prema Vrg. dȉver, kȁmen, Susak: kabȁl. Daljnjim se širenjem slogovi mogu duljiti i prije zvučnih okluziva, kao na Braču, Hvaru i Visu (Hvar: dîd, prȏg, bȏb itd.), pa sve do duljenja u svim zatvorenim slogovima kao na Dugom Otoku (obẹ̑d, brạ̑t, mladîć, pȗpka itd.) i Visu (obîd, obrȃz) ili duljenja nepostojanoga –a- kao u Biogradu (otãc, kolãc, sudãc, konãc itd.). Ova duljenja idu u korak s ostalim naglasnim promjenama i novinama.

--->

== Izvori ==

*Josip Lisac, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja, Hrvatska dijalektologija 1, Goldenmarketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.