Gerald Ford: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Sitno |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 86:
[[Datoteka:Ford - Brezhnev 1974.jpg|250px|mini|Predsjednik Ford zajedno sa [[SSSR|sovjetskim]] vođom [[Leonid Brežnjev|Leonidom Brežnjevom]].]]
Nixon je ostavku podnio [[9. kolovoza]] 1974. Ford je isti dan položio zakletvu te postao prvi predsjednik u
Isto onako kao što je pomogla njegovom dolasku u Bijelu kuću, afera Watergate je imala snažan efekt na Fordov predsjednički mandat. Mjesec dana nakon Nixonove ostavke, [[9. rujna]] 1974. Ford je potpisao ukaz kojim se Nixon abolira za eventualne zločine počinjene tokom afere Watergate. U televizijskom obraćanju naciji, Ford je to nastojao objasniti željom da se postigne nacionalno pomirenje, a u istu svrhu je objavio uvjetnu aboliciju mladića koji su, protestirajući zbog [[Vijetnamski rat|vijetnamskog rata]], dezertirali iz američke vojske, odnosno pobjegli u [[Kanada|Kanadu]].
Redak 94:
Ford se u slijedeća dva mjeseca uzalud nastojao prikazati drukčijim od Nixona, usprkos toga što je njegov potpredsjednik Rockfeller uživao reputaciju liberala, a njegova supruga Betty Ford bila gorljiva [[feminizam|feministica]], te s tadašnjom javnosti dijelila izuzetno popularne stavove o legalizaciji abortusa, marihuane i predbračnom seksu.
Ti su se izbori odrazili i na vijetnamski rat, s obzirom da su mnogi od novoizabranih kongresnika i senatora bili njegovi žestoki protivnici. U proljeće 1975. je [[Sjeverni Vijetnam]] poduzeo ofenzivu na Južni Vijetnam, a SAD više nisu bile u stanju intervenirati kako bi spasili svoje saveznike, a jedino što su učinili bilo je evakuacija vlastita veleposlanstva iz [[Ho Ši Min (grad)|Ho Ši Min]]a. Time je formalno završio vijetnamski rat, a komunističke snage su poslije preuzele kontrolu nad [[Laos]]om i [[Kambodža|Kambodžom]]. Jedina ozbiljnija akcija vezana uz te događaje bio je neuspjeli pokušaj spašavanja mornara američkog ratnog broda ''[[USS Mayaguez]]'', zaplijenjenog od strane pobjedničkih [[Crveni Kmeri|Crvenih Kmera]] u Kambodži.
Redak 102:
Na unutrašnjem planu je Fordov mandat obilježen posljedicama [[Naftni šok 1973|naftnog šoka 1973]], kao i sve veće [[inflacija|inflacije]]. SAD su se u to doba suočavale s prvom velikom ekonomskom krizom nakon [[Velika depresija|Velike depresije]]. Ona je izazvala pad životnog standarda kod velikog broja stanovnika, ali i kolaps mnogih ambicioznih socijalnih reformi za koje su se zalagali tada pretežno liberalni političari. SAD su zabilježili dotada nezapmaćeno povećanje kriminala, isto kao i porast bezakonja u mnogim gradovima. Karakterističan je primjer New York, čija je uprava [[1975]]. godine bila prisiljena proglasiti stečaj.
Ford je u to doba bio prilično nepopularan, a prilikom turneje u [[Kalifornija|Kaliforniji]] u
Ford je prilično nevoljko pristao da se godine [[1976]]. na redovnim izborima natječe za mjesto predsjednika. Mnogi su smatrali da, s obzirom na ekonomske probleme i veliku nepopularnost, nema nikakve šanse. S druge strane mu je desno, konzervativno krilo Republikanske stranke zamjeralo na popustljivosti prema SSSR-u. Njihov kandidat [[Ronald Reagan]] je ozbiljno izazvao Forda na preliminarnim izborima, da bi odustao tek na republikanskoj izbornoj konvenciji u [[Kansas City]]ju. Njegov govor na toj konvenciji je zasjenio Fordov, a konzervativci su uspjeli Forda natjerati da kao potpredsjedničkog kandidata umjesto liberala Rockfellera uzme konzervativca [[Bob Dole|Boba Dolea]].
Redak 112:
== Poslije predsjedništva ==
Ford je temeljem Ustava imao pravo da se natječe za jedan predsjednički mandat, odnosno mogao je ući u izbornu utrku [[1980]]. godine. Međutim, iako je njegov nasljednik Carter također bio opterećen sa serijom ekonomskih i drugih problema, Ford se odlučio oprostiti od aktivnog bavljenja politikom. Razlog za to su bili i
Umjesto toga Ford je uglavnom sudjelovao na republikanskim izbornim i drugim skupovima, a vrijeme provodio igrajući [[golf]], uglavnom sa svojim dobrim prijateljom, komičarem [[Bob Hope|Bobom Hopeom]].
|