Jovan Sundečić: razlika između inačica

[['''Jovan Sundečić''' ([[Golinjevo]] (kod [[1825Livno|Livna]], [[24. -lipnja]] [[19001825.]] — [[Kotor]], [[19. srpnja 1900.]]), [[Srbi|srpski]],<ref name="MN"/> [[Crna Gora|crnogorski]]<ref name="MN"/> i [[Hrvatska|hrvatski]]<ref name="MN"/><ref>[[Ante Petravić]], »Evolucija poezije u Dalmaciji : od početka XIX vijeka do smrti Pavlinovića i Despota« // ''Glasnik Matice dalmatinske'', sv. 2., br. 2., Brzotiskom Narodnoga lista, Zadar, kolovoza 1902., str. 150. – 173., cit. sa str. 166. {{Citat|Premda Srbin po osjećaju, pripada svojim pjesničkim radom hrvatskoj književnosti. Počeo je pjevati g. 1848 u „Zori”.|str. 166.}}</ref> [[pjesnik]],<ref name="MN">[[Milorad Nikčević]], »Jovan Sundečić (1825. – 1900.) : pjesnik integracionog slavjanstva« // ''Croatica et Slavica Iadertina (Croat. Slav. Iadert.)'' / ur. Josip Lisac, vol. VI., br. 6. (2010.), Sveučilište u Zadru, Zadar, 2010., str. 339. – 350., cit. sa str. 339. {{ISSN|1849-0131}} {{Hrčak|id=96919}}. Nadnevak izdavanja na Hrčku: veljače 2011. Pristupljeno: 25. listopada 2013.</ref> pravoslavni svećenik i osobni [[dvorski tajnik Crne Gore|dvorski]] [[tajnik]] [[Crnogorci|crnogorskog]] [[monarh]]a [[Nikola I. Petrović Njegoš|Nikole I. Petrovića]]. Svoje podrijetlo vuče iz [[LivnoZavršje, BiH|livanjskoglivanjskoga kraja]].

MajkaOtac Ekaterinamu je bilabio Jovanabogati Jovićzanatnik i trgovac Pero Sundečić, a otacmajka FilipIlinka rodom iz [[Bogdanovići|Bogdanovića]]. Otac ga je iz straha od [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]] (Turkuša) namjestio kod bake i tetke u [[Imotski]] gdje je Jovan naučio čitati i pisati latiničnim pismom.<ref>Jovan Sundečić, ''Izabrane pjesme : sa slikom pjesnikovom'' / uvodom i bilješkama popratio Hugo Badalić, Matica hrvatska, Zagreb, 1889., str. v (Životopis je ovaj sastavljen prema članku, što ga je napisao Luko Zore u »Slovincu« g. 1879., a popunjen je i nastavljen događajima iz novijega vremena, po pismu i bilješkama samoga pjesnika.)<!-- uvodna stranica s rimskim brojem --> {{Citat|Sve je u ovome zborniku onako ostavljeno, kako je pjesnik napisao, a one sitne osebine govora crnogorskoga hrvatskomu su općinstvu dovoljno poznate već iz Mažuranićeva „Čengić-age.“ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;I tako predajući „Matičinim“ članovima ove izabrane pjesme Sundečićeve, želimo, da ih hrvatski narod učini svojom duševnom svojinom i prigrli s onom ljubavlju, koju je poštovani pjesnik svojim patriotičnim i pjesničkim radom pošteno zaslužio.|str. xvii}}</ref> ObiteljskiObiteljska loza Sundečić dala je značajne junake, među kojima je bilo kako svećenika, tako i vojskovođa. Na početku bogoslovne karijere mladi Sundečić službuje u pravoslavnom selu [[Peroj]]u u Istri, naseljenom [[Crnogorci u Hrvatskoj|Crnogorcima]], kao [[kapelan]] u godinama od [[1848]]. do [[1850]]. U slikovitim predjelima Istre i [[Mediteran]]a Sundečić otkriva svoj poetski talent i tu nastaju njegove prve pjesme.

Godine [[1865]]. piše državnu himnu [[Crna Gora|Crne Gore]] ''"[[Ubavoj nam Crnoj Gori]]"'', za koju je glazbu komponirao Čeh [[Anton Šulc]].

Godine 1886. je s crnogorske strane kao dvorski tajnik potpisao povijesni [[Konkordat Crne Gore i Svete Stolice]], prvi [[konkordat]] u svjetskoj povijesti između Svete Stolice i neke dominatno istočno-pravoslavne kršćanske zemlje.

"Izabrane pjesme" izlaze muGodine [[1889.]]. godineizlaze mu u Zagrebu tiskom [[ZagrebMatica hrvatska|Matice hrvatske]]u njegove "Izabrane pjesme". Sundečić je bio urednik kalendara Orlić u Cetinjskoj čitaonici i predsjednik društva "Slavjanski Dom". Svoju ljubav prema [[Slaveni|Slavenima]], pogotovo prema [[Hrvati|Hrvatima]] i gradu Zagrebu očituje u istoimenoj pjesmi o glavnom gradu Hrvatske: "''Zagrebe, tolike si hrame diga. Znanju, umlju i vještini, pregnuvši da se penješ k pravoj sreći i visini''."