Wikipedija

Družba Misionara Krvi Kristove: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
ce
Redak 1:
'''Družba misionara Krvi Kristove''' je rimokatolička [[družba]]. Puni naziv glasi "Družba misionara Krvi Kristove (CPPS)".▼
{{izvor}}
▲'''Družba misionara Krvi Kristove''' je rimokatolička [[družba]].
 
Osnovao ju je sv. [[Gašpar del Bufalo]] [[15. kolovoza]] [[1815.]].
Puni naziv: Družba misionara Krvi Kristove (CPPS)
 
Osnovana: [[15. kolovoza]] [[1815.]]
 
Osnivač: sv. [[Gašpar del Bufalo]]
 
Prvi [[samostan]]: [[San Felice]], Italija
 
Sveci iz ove Družbe:
-* sv. [[Gašpar del Bufalo]]
-* sluga Božji [[Ivan Merlini]]
 
Sveci povezani s ovom Družbom:
-* sv. [[Franjo Ksaverski]]
-* sv. [[Marija De Mattias]]
 
'''== Razvoj Družbe''' ==▼
 
▲'''Razvoj Družbe'''
 
"Papa Pio VII. daje Gašparu crkvu, samostan i pokrajnje zgrade samostana [[San Felice]] kao i godišnju nadarbinu uz dopuštenje da ondje otvori prvu kuću nove kongregacije pod imenom Predragocjene Krvi Kristove."<ref>Raffaele BERNARDO, Sveti Gašpar del Bufalo pučki svetac, Zagreb 1995., 47.</ref> Družba je osnovana 15. kolovoza 1815. u dobivenom samostanu u pokrajini Umbriji. [[Gašpar| Gašpar del Bufalo]] i njegovi drugovi mnogo su se trudili, održavali mnoge duhovne vježbe i misije te su godinom za godinom otvarali nove kuće. Tako je "9. prosinca 1819. otvorena kuća u Pievetorinu, 25. ožujka 1821. kuća u Albanu, 10.11.1821. u Sermoneti, 3.12.1821. u Teracini, 17.12.1821. u Soninu, 7.1.1822. u Veletri, 7.2.1822. u Frosinoneu, u svibnju 1822. kuća u Valecorsi, u travnju 1823. u Beneventu, u kolovozu 1824. u Riminiju, u rujnu 1824. u Gianu, 1831. u studenom kuća u Nepi, 1832. u Ceseni, 1833. u Pennabilli.".<ref>Giorgio PAPASOGLI, Vita e tempi di San Gaspare Del Bufalo, Torino 1997., 447 – 448.</ref>
Line 28 ⟶ 22:
"Njemačka provincija je osnovana 6. kolovoza 1922., s dva vikarijata (Brazil i Španjolska)." "Gleda sa 163 člana, zajedno s Talijanskom i Američkom provincijom i njihovim vikarijatima, u jubilarnoj godini uz mnogo rada i radosti za njihov doprinos izgradnji Kongregacije."<ref>AMKKZ, 150KMB, 9.</ref> Prvi Njemački provincijal je bio p. Gregor Jussel.
 
'''== Važniji događaji''' ==▼
 
Družbe je osnovana na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije (15. kolovoza 1815.).
 
▲'''Važniji događaji'''
 
Sigurno, važan događaj za Družbu je i samo osnivanje na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije (15.08.1815.). No, ovdje bih htio iznijeti neke druge velike događaje koji su se zbili od vremena osnutka do današnjega dana.
 
Nakon osnutka, važan događaj su misije u gradu [[Sonnino]]. Taj grad je u ono vrijeme bio poznat kao leglo razbojnika kojeg ni policija nije mogla pokoriti, jer su se umiješali i u nju. Namjeravali su poslati vojsku i grad sravniti sa zemljom. Grad se nalazi između Rima i Valecorse. Sv. Gašpar je papi pisao pismo kako ne bi trebalo grad razoriti, jer će stradati i nevini ljudi, nego da mu treba dati moralnu obnovu.
Line 39 ⟶ 31:
Grad Sonnino još dan danas u zahvalu Gašparu slavi njegov spomendan kroz 8-9 dana.
 
Godinu dana nakon toga, Gašpar se u "ožujku 1822. susreće s [[Marijom De Mattias| Marija de Mattias]]"<ref>Isto.</ref> , kada je u njenom mjestu (Valecorsa) održavao misije u kojima se ona zapaljuje za duhovnost Krvi Kristove. Ona će kasnije uz pomoć don [[Ivana Merlinija| Ivan Merlini]] (CPPS) osnovati žensku granu ove duhovnosti, a nazvat će se [[Klanjateljice Krvi Kristove]]. Biti će to dana "4. ožujka 1834."<ref>Isto, 448.</ref> Njezina će se Družba proširiti na 25 zemalja te ih sada ima više od 2000 članova, a nalaze se također i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Njihova Utemeljiteljica je 1. listopada 1950. proglašena blaženom od pape [[Ivana XXIII.|Ivan XXIII]], a papa [[Ivan Pavao II.]] proglasio ju je svetom 18. svibnja 2003.<ref>Usp. Mario SPINELI, Život Gašpara del Bufala. Ne obazirući se natrag, Zagreb 2005., 226.</ref>
 
Tri godine nakon Gašparove smrti (1840.) "u Albanu je upućen prvi redovni informativni proces o glasu svetosti."<ref>Isto, 225.</ref> Papa [[Pio IX.]] je "na temelju ishoda 15. siječnja 1852. svečano predstavio proces beatifikacije Gašpara i dade mu titulu Sluge Božjega."<ref>Isto.</ref> Blaženim ga je proglasio papa [[Pio X.]] "18. prosinca 1904. u Bazilici sv. Petra" , a 13. lipnja 1954. je proglašen svetim.<ref>Isto.</ref>
 
Važan događaj za Družbu je, kao što sam već gore naveo, utemeljenje Američke provincije 1844. Švicarac p. Francesco Salesio Brunner dao je značajan doprinos širenju katoličke vjere u Sjevernoj Americi. A tri godine prije toga (1841.) "odobrena su [[Pravila Misionara]]."<ref>Missionaries of the Precious Blood, nav. str.</ref>
 
Mnogi sveti oci su pomagali Družbu i davali joj razne blagoslove. Tako je Pio IX. 1849. proširio [[blagdan Krvi Kristove]] na opću Crkvu, što su do tada slavili samo Misionari. A "Pio X. i Pio XI. su odredili da se slavi prve nedjelje u srpnju i uzdigli su ga na dvostruki obred prve klase."<ref>Mario SPINELI, n.dj., 226.</ref> Dobro je napomenuti i to da je Ivan XXIII. bio veliki štovatelj svetoga Gašpar te je pri posjetu njegovog groba u Rimu (4. siječnja 1963.) zazvao njegovu zaštitu za II. vatikanski koncil.<ref>Usp. isto, 227.</ref>
 
'''== Kratak pregled razvoja Družbe u Hrvatskoj''' ==▼
 
 
▲'''Kratak pregled razvoja Družbe u Hrvatskoj'''
 
Počeci sežu u godinu 1979. kada je švicarac p. Willi Klein (CPPS), iz Njemačke provincije, došao zbog stote obljetnice rada i djelovanja sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Od tada je češće dolazio u ove prostore (bivša Jugoslavija). Sredinom 80-tih već pokojni banjalučki biskup Alfred Pichler službeno traži od Vrhovne uprave u Rimu da pošalju misionare CPPS u Bosnu.
 
Uprava daje odobrenje i 055./066. travnja 1988. je početak Njemačke delegature u banjalučkoj biskupiji. Dobivaju kuću u Novoj Topoli. Pater Willi kupuje još jednu kuću u Zagrebu, jer je htio djelovati i u Hrvatskoj. Zabilježen je kao službeni dolazak Misionara u Hrvatsku 7. rujna 1988. Nakon nekoliko godina dolazi rat i kuća u Novoj Topoli biva srušena, a zajednica s prvim kandidatima seli se u Zagreb. Od tada Misionari djeluju u našim prostorima. Biskup mons. Juraj Jezerinac je 6. travnja 1992. blagoslovio kuću i novu kapelicu u Zagrebu. Kasnije se p. Willi razbolio, vratio se u svoj rodni kraj, a tada dolaze misionari iz Poljske provincije i preuzimaju vodstvo. Prvi Hrvatski misionar je p. Ilija Grgić koji je zaređen 2003. godine.
 
Svečana primopredaja delegature zbila se 4. travnja 2006. Tadašnji provincijal p. Jaroslaw Labłonski je u ime cijele Poljske provincije prihvatio brigu za taj segment Družbe u Hrvatskoj, koja je dotada bila pod brigom Njemačke provincije, na čijem je čelu bio provincijal p. Ferdinand Zech.<ref>Usp. P. Ksawer KUJAWA., "Primopradaja Hrvatske delegature Misionara Krvi Kristove", Živi kalež (dalje: ŽK), br. 100, Zagreb 2006., 5-6.</ref>
 
Dobro je spomenuti 50. obljetnicu proglašenja svetim Utemeljitelja Družbe koju je zajednica u Hrvatskoj slavila 24. listopada 2004. u zagrebačkoj katedrali. Svečano misno slavlje je predvodio tada pomoćni biskup zagrebački mons. Josip Mrzljak.<ref>Usp. Misionari Krvi Kristove, "50. obljetnica proglašenja svetim našeg utemeljitelja i zaštinika Gašpara del Bufala u Zagrebu", ŽK,, br. 86, Zagreb 2004./2005., 1.</ref> Danas se misionara u Hrvatskoj nalaze u Zagrebu, a u izgradnji je i druga kuća u Prozorju pokraj Dugog Sela.
 
 
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Bufalo, Gašpar del}}▼
[[Kategorija:Crkveni redovi]]▼
[[Kategorija:Misionari]]▼
 
== Vanjske poveznice ==
Line 73 ⟶ 57:
*[http://www.mission-preciousblood.org/ Generalna stranica]
*[http://www.klanjateljice.hr/ Klanjateljice Krvi Kristove]
 
▲{{GLAVNIRASPORED:Bufalo, Gašpar del}}
▲[[Kategorija:Crkveni redovi]]
▲[[Kategorija:Misionari]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Družba_Misionara_Krvi_Kristove"