Stanko Vraz: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 188.129.78.126, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
}}
 
'''Stanko Vraz''' ([[Cerovec Stanka Vraza|Cerovec]], [[30. lipnja]] [[1810]]. - [[Zagreb]], [[20. svibnja]] [[1851]].), [[Hrvatska|hrvatski]] i [[Slovenija|slovenski]] književnik., kritičar i prevoditelj.
 
==Životopis==
Stanko Vraz rodio se u slovenskom mjestu Cerovcu [[1810.]] godine kao Jakob Frass. Godine 1836. mijenja ime u Stanko Vraz. Gimnaziju je završio u [[Maribor]]u, a završnestudij razredeprava i filozofije pohađao je polazio u [[Graz]]u, ali je većinu vremena provodio proučavajući književnost i starne jezike. Govorio je pet jezika. Prevodio je latinske klasike i slavenske pjesnike. Od [[1839.]] godine živio je i radio u Zagrebu kao jedan od vodećih [[Hrvatski narodni preporod|preporoditelja]].
== Književno stvaralaštvo ==
 
Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti ([[pjesnik]], [[književna kritika|književni kritičar]], [[putopis]]ac, [[prevoditelj]] te pisac članaka o jeziku i narodnim običajima) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi [[Hrvatska književnost|hrvatski profesionalni književnik]].<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=67695 Proleksis enciklopedija: Vraz, Stanko], preuzeto 21. siječnja 2012.</ref> Godine [[1842]]. s [[Ljudevit Vukotinović|Vukotinović]]em i [[Dragutin Rakovac|Rakovcem]] izdaje kritički časopis ''"[[Kolo (časopis)|Kolo]]"''. U kritici se bori za europski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna [[lirika]]. Kao pjesnik ''[[Đulabija]]'' i niza soneta ''Sanak i istina'', on unosi u [[Hrvatska|hrvatsku]] liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama većine iliraca.<ref>[http://www.zivotopis.hr/biografija/stanko-vraz/ Životopis.hr: Stanko Vraz], preuzeto 21. siječnja 2012.</ref> U [[satira]]ma i [[epigram]]ima ismijava nedostatke društvenog i književnog života, posebno [[utilitarizam]] i [[diletantizam]] patetičnih tamburaša i budničara. Njegova lirika inspirirana je romantičnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvećenom imaginariom ljubavnim idealima.
 
 
 
 
 
 
 
 
Ranu slovensku poeziju pisao je na zavičajnom dijalektu, zbog čega ju početkom 1830-ih nije uspio objaviti u časopisu ''Kranjska čbelica''. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti ([[pjesnik]], [[književna kritika|književni kritičar]], [[putopis]]ac, [[prevoditelj]] te pisac članaka o jeziku i narodnim običajima) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi [[Hrvatska književnost|hrvatski profesionalni književnik]].<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=67695 Proleksis enciklopedija: Vraz, Stanko], preuzeto 21. siječnja 2012.</ref> Nakon prvoga posjeta Hrvatskoj 1833. oduševio se ilirskim pokretom. Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u [[Danica_(časopis)|Danici]] od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«. Godine [[1842]]. s [[Ljudevit Vukotinović|Vukotinović]]em i [[Dragutin Rakovac|Rakovcem]] izdaje kritički časopis ''"[[Kolo (časopis)|Kolo]]"'', a 1846. – 48. bio je tajnik Matice ilirske.
Kao zagovornik romantičarskih ideja o značaju narodne poezije priredio je i objavio zbirku slovenskih narodnih pjesama ''Narodne pjesni ilirske'': ''koje se pjevaju po Štajerskoj, Kranjskoj, Koruškoj i zapadnoj strani Ugarske'' (1839).
U hrvatskoj književnosti javio se prijevodom slovenske balade ''Stana i Marko'' (Danica, 1835.), a od 1837. pisao je isključivo na hrvatskom jeziku.
 
Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti ([[pjesnik]], [[književna kritika|književni kritičar]], [[putopis]]ac, [[prevoditelj]] te pisac članaka o jeziku i narodnim običajima) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi [[Hrvatska književnost|hrvatski profesionalni književnik]].<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=67695 Proleksis enciklopedija: Vraz, Stanko], preuzeto 21. siječnja 2012.</ref> Godine [[1842]]. s [[Ljudevit Vukotinović|Vukotinović]]em i [[Dragutin Rakovac|Rakovcem]] izdaje kritički časopis ''"[[Kolo (časopis)|Kolo]]"''. U kritici se bori za europski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna [[lirika]]. Kao pjesnik ''[[Đulabija]]'' i niza soneta ''Sanak i istina'', on unosi u [[Hrvatska|hrvatsku]] liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama većine iliraca.<ref>[http://www.zivotopis.hr/biografija/stanko-vraz/ Životopis.hr: Stanko Vraz], preuzeto 21. siječnja 2012.</ref> U [[satira]]ma i [[epigram]]ima ismijava nedostatke društvenog i književnog života, posebno [[utilitarizam]] i [[diletantizam]] patetičnih tamburaša i budničara. Njegova lirika inspirirana je romantičnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvećenom imaginariom ljubavnim idealima.
 
Godine 1840. objavio je prvu od ukupno tri za života objavljene zbirke pjesama, ljubavni kanconijer ''Đulabije, ljubezne ponude za Ljubicu'' (I–II, III. i IV. objavljeni su posmrtno), posvećen Gajevoj nećakinji Lj. Cantily.
 
God. 1841. objavio je zbirku balada i romansi ''Glasi iz dubrave žeravinske'', posvećenu ilirskoj »posestrimi« Dragojli Štauduar, u kojoj je nastojao ujediniti tradicije europske narodne i umjetničke balade (J. W. Goethe, A. Mickiewicz, J. L. Uhland).
 
Posljednja zbirka poezije, ''Gusle i tambura'' (1845), sastoji se od četiriju ciklusa, elegično intoniranih ''Prvo lišće'' te ''Cvijeće i voće'', zbirke prepjeva i parafraza europskih romantičara ''Iza mora'' te ''Povjestica'', kao i satiričnoga dodatka ''Istina i šala'', potpisanoga pseudonimom Jakob Rešetar s Cerovca.
 
Napisao je i zbirku od 47 soneta ''Sanak i istina'', posvećenu Hildegardi Karvančićevoj, djelomice tiskanu u Danici (1845) i almanahu Iskra (1846). Spjevan po uzoru na Petrarcu i Mickiewicza, taj kanconijer uz Vrazove izvorne stihove sadrži i 13 prepjevanih soneta.
 
''Ciklus od 7 [[Gazela_lirska_pjesma|gazela]]'', kojim je Vraz taj izvorno orijentalni lirski oblik uveo u hrvatsku književnost, ubraja se među najvažnija ostvarenja hrvatske romantičarske lirike. Pisao je satire i epigrame, sabrane u ciklusima ''Neotesanci I i II'', ''Komari i hobadi'' te ''Cigani'', u kojima se kritički osvrtao na onodobne političke i književne prilike pa i suvremenike.
 
Iznimno se vrijednim smatra i Vrazov bogat i raznovrstan prevoditeljski opus. Prevodio je s latinskoga, grčkoga, češkoga, ruskoga, poljskoga, slovenskoga, engleskoga, njemačkoga, francuskoga, španjolskoga i talijanskoga, ponajviše romantičarsku poeziju.
 
U onodobnoj periodici objavljivao je putopise, dopise, bibliografske prikaze i književnokritičke članke. Zauzimao se za uvođenje strožih estetskih i profesionalnih kriterija u književnu kritiku. Uz P. Preradovića i I. Mažuranića smatra se jednim od najvažnijih pjesnika hrvatskog romantizma. Hrvatsku je književnost obogatio novim pjesničkim tipovima i oblicima, a pjesničkim, prevoditeljskim i kritičarskim radom približio ju onodobnoj matici europskih književnih strujanja.
 
=== Stil ===
Line 56 ⟶ 84:
* Vrazovo pravo ime je bilo Jakob Frass no s vremenom je književni [[pseudonim]] ''Stanko Vraz'' pretvorio u vlastito građansko ime i prezime.<ref name="Dubravko Jelčić">[[Dubravko Jelčić]]: ''Povijest hrvatske književnosti'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 169.-172.</ref>
* Vraz je bio jedini [[Slovenci|Slovenac]] koji je prihvatio [[Ljudevit Gaj|Gajevu]] ilirsku ideju i odrekao se, zbog "viših ciljeva", ne samo svoje narodnosti nego i [[Materinski jezik|materinskog jezika]] a što mu je [[France Prešeren|Prešeren]] oštro zamjerio.<ref name="Dubravko Jelčić" />
*Pisao je pod pseudonimima Jakob Rešetar s Cerovca, te Nenad Bezimenović
 
==Izvori==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==
*[http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Vraz.htm Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Stanko Vraz: Pjesme]
* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65431 Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže (preuzeto 12. studenoga 2013.)]
 
{{Romantistički književnici}}
{{Hrvatska književnost}}