Meteorologija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Članak "Meteorologija" je zaštićen: Učestalo vandaliziranje ([Uređivanje=Onemogućeno novim i neprijavljenim suradnicima] (istječe 09:45, 30. studenog 2013. (UTC)) [Premještanje=Onemogućeno novim i neprijavljenim suradnicima] (istječe 09:45, |
m rev. na 9. ožujka 2013. - vandalizam |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Huracán Hugo.jpg|mini|Satelitska snimka [[uragan]]a Hugo]]
'''Meteorologija''' (vremenoslovlje) je znanost o [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] i promjenama u njoj. Meteorologija proučava promjene vremena oko nas. Pripada u skupinu [[geofizika|geofizičkih]] znanosti. Neke od glavnih pojava koje se proučavaju su količina i vrsta [[oborina]], [[grmljavinska oluja|grmljavinske oluje]], [[tornado|tornada]], [[tropski ciklon]]i i [[tajfun]]i. Bitan utjecaj vremena na ljude i ljudske aktivnosti doveo je do razvoja znanosti o prognoziranju vremena.
Riječ meteorologija potječe od [[grčki|grčke]] riječi ''meteoron'' koja se odnosila na sve pojave na nebu. Zanimanje
▲== Meteorologija i njen povijesni razvoj ==
▲Riječ meteorologija potječe od [[grčki|grčke]] riječi ''meteoron'' koja se odnosila na sve pojave na nebu. Zanimanje hrvata casni narod za vreme koje ga okružuje postojalo je otkad i sam čovek. Već u staroj [[Kina|Kini]], [[Indija|Indiji]], [[Stari Egipat|Egiptu]] i [[stara Grčka|Grčkoj]] su ljudi raspravljali o [[vjetar|vjetrovima]] i [[oborina]]ma te pokušavali shvatiti i objasniti te vremenske pojave. Prva knjiga s opisom i tumačenjem vremenskih pojava je [[Aristotel]]ova [[Meteorologica]] ([[340. pr. Kr.|340. g. prije Krista]]), a obuhvaćala je sve pojave iznad tla. Idućih stoljeća, skoro cijelo tisućljeće, meteorologija se nije uopće ili se vrlo slabo razvijala. Iz tog vremena postoje rijetki zapisi (anali), uglavnom crkveni, o vremenskim pojavama i posebno nepogodama.
Počeci meteorologije leže u promatranju trenutnog vremena i nagađanja kakvo bi ono moglo biti u vrlo bliskoj budućnosti. Aristotelov nauk i njegova Meteorologica bili su u [[antika|antici]] i [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vrlo cijenjeni i zapravo jedini koliko-toliko znanstveni meteorološki počeci. Tako je bilo sve dok [[René Descartes]], [[Galileo Galilej]] i ostali nisu nagađanja počeli zamijenjivati instrumentalnim promatranjima početkom [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Najosnovniji instrumenti za provođenje tih promatranja i mjerenja, [[barometar]], [[higrometar]] i [[termometar]], izumljeni su u razdoblju između 1650. i 1750. godine. Spajanje teorije i eksperimenta uključivalo je i Newtonove zakone gibanja, pokuse Blaisa Pascala, Edmea Marriottea, Roberta Hookea, Edmunda Halleya i ostalih na hipsometriji (preciznom mjerenju nadmorske visine), zatim istraživanja Roberta Boylea s plinovima te Halleya, Georga Hadleya i Jeana Le Rond d'Alemberta o atmosferskoj cirkulaciji.
Tijekom sljedećeg stoljeća (1750.-1850.) standardizirani su termometri,
Nakon što je u Krimskom ratu (1853.-1856.) francuska flota bila teško oštećena u snažnoj oluji zemlje zapadne Europe i Sjeverne Amerike započele su ozbiljne pokušaje skupljanja podataka o vremenu na mnogo mjesta istovremeno pomoću nedavno izumljenog telegrafa (1837.). Razvoj pouzdanih satova omogućio je stalnost i točnost promatranja na širem području. Izumljeni su i anemometri, a uskoro je za održanje i očitavanje uređaja uvedena i električna struja. S razvojem prometa baloni, zmajevi i zrakoplovi uskoro su na svojim letovima nosili i meteorološke instrumente kroz troposferu, najniži sloj Zemljine atmosfere, sve do stratosfere, idućeg sloja atmosfere. Stratosfera je otkrivena, opisana i nazvana malo nakon 1900. godine. Stalna mjerenja po visini započela su oko 1920. godine, nakon što su izumljeni radio uređaji na baterije koji su bili postavljani na balone. Podaci o stanju vremena na većim visinama dali su potpuniju sliku stanja atmosfere i bolji uv id u pojave na tim visinama, poput mlazne struje.
Line 15 ⟶ 14:
[[Termodinamika]], koja se počela razvijati sredinom 19. stoljeća, omogućila je velik broj novih formula koje opisuju atmosferu i promjene u njoj. Od 1850. do 1950. godine dominantna grana meteorologije bila je sinoptička meteorologija. Oko 1920. empirijska iskustva prepuštaju mjesto fizici, a znanstvenici Vilhelm Bjerkness i njegov sin Jacob sve te ideje oblikovali su u teoriju o polarnoj fronti, uključujući ključne pojmove fronte i zračnih masa.
Moderna dinamička meteorologija rođena je 1948. godine, kad je
Od 1948. naglo se razvija i radarska tehnologija pa se već 1950. godine radarima moglo razlikovati sastav oblaka po količini vode u njima i tako detektirati oluje, osobito one grmljavinske. Od sredine šezdesetih godina izumljeni su i radari koji su Dopplerovim efektom davali informacije i o brzini. Nakon 1960. sateliti su počeli slati detaljne slike cijele Zemljine površine.
Line 23 ⟶ 22:
Moderna meteorologija prvenstveno se bavi tipičnim i najvidljivijim oblicima vremena poput grmljavinskih oluja, tropskih ciklona, tornada, fronti. Meteorologija se najčešće opisuje kao fizika atmosfere jer u modernoj meteorologiji fizika ima ogroman značaj.
== Današnja meteorologija
[[Datoteka:Nubes movimiento2.gif|23opx|desno|thumb|Kretanje oblaka]]
S razvitkom meteorologije otvorila se i mogućnost njenog iskorištavanja u svakodnevnom životu za potrebe čovjeka. To je potaknulo organizaciju i nastanak prvih meteoroloških službi, ali i razvilo spoznaju o velikoj važnosti međunarodne suradnje. Ljudi su brzo shvatili da vrijeme i meteorološka zbivanja ne poznaju državne granice i da prelaze granice kontinenata.
Line 39 ⟶ 38:
== Podjela meteorologije ==
(Branko
Razvitak meteorologije prouzročio je i njenu podjelu. [[Opća meteorologija]] bavi se proučavanjem svih meteoroloških elemenata i pojava te osnovnih procesa u glavnim crtama, uključujući metode meteoroloških motrenja i meteorološke instrumente. [[Dinamička meteorologija]] proučava dinamiku atmosfere. Procese u atmosferi objašnjava zakonima fizike pomoću matematike. [[Sinoptička meteorologija]] proučava vremenske prilike iznad velikih zemljopisnih područja, primjenjujući zemljopisne karte na kojima su meteorološka motrenja ucrtana za primjenu u vremenskoj analizi i prognozi, za jedno mjesto ili područje, za kraće ili dulje razdoblje. [[Klimatologija]] proučava srednje stanje atmosfere u vremenu i prostoru, kao odraz ponašanja vremena u višegodišnjem razdoblju. [[Aerologija]] proučava slobodnu atmosferu i njezino uspravno protezanje do većih visina, približno do 40 km. [[Aeronomija]] proučava gornju atmosferu u odnosu prema sastavu, svojstvima i gibanjima te zračenjima primljenim iz svemira. [[Mikrometeorologija]] proučava meteorološke uvjete
Prema područjima praktičke primjene rezultata meteoroloških istraživanja postoji više meteoroloških disciplina: [[Zrakoplovna meteorologija]] opskrbljuje obavijestima o vremenu službe zračne plovidbe za potrebe zračnog prometa i zrakoplovne tehnike. [[Pomorska meteorologija]] (koja uključuje i riječnu) opskrbljuje obavijestima o vremenu službe raznih pomorskih djelatnosti za potrebe pomorskog i riječnog prometa. [[Meteorologija kopnenog prometa]] od pomoći je službama kopnenog prometa (ceste, željeznice, unutarnji promet). [[Tehnička meteorologija]] pomaže službama tehničkih grana, za praktičnu primjenu meteorologije u telekomunikacijskom prometu, elektroprivredi, urbanizmu, građevinarstvu (brane, cjevovodi, žičare), turizmu i drugom. [[Agrometeorologija]] proučava međudjelovanje meteoroloških i hidroloških čimbenika i poljoprivrede u najširem smislu, uključujući vrtlarstvo, domaće životinje i šume. [[Biometeorologija]] proučava utjecaje vremenskih procesa na žive organizme. [[Humana meteorologija]] proučava utjecaje vremena na život i zdravlja ljudi. [[Ekološka meteorologija]] dio je biometeorologije koja proučava odnos između živih organizama i njihovog klimatskog okruženja.
|