Janko Drašković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m →Životopis: lektura |
||
Redak 21:
Potkraj [[1832]]. godine grof Janko Drašković je u [[Karlovac|Karlovcu]] izdao politički spis pisan [[Štokavsko narječje|štokavskim narječjem]], naslovljen '''''"Dizertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom"''''', koji zapravo predstavlja prvi cjeloviti i zreli nacionalni program u hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti. Dizertacija je, što ukazuje i puni naslov spisa, zapravo bila politički naputak za buduće poslanike koje je [[Hrvatski sabor]] trebao izabrati za zajednički Ugarsko-hrvatski sabor u Požunu (današnja [[Bratislava]]). Grof Drašković savjetuje buduće poslanike da se založe za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jednu političku cjelinu koju on naziva ''Velika Ilirija'', a koja bi obuhvaćala (tadašnju) Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Vojnu krajinu, Rijeku i Bosnu, i slovenske zemlje Kranjsku, Štajersku i Korušku.
Grof Drašković je potaknuo i rad ''Ilirske čitaonice'' koja je ponajviše njegovom zaslugom i osnovana [[1838]]. godine i ubrzo postala žarištem hrvatskog preporoda. Do [[1848]]. godine bio je prvak Narodne stranke. Umro je u Radgoni u Štajerskoj
[[Datoteka:Janko Drašković Mirogoj srpanj 2007.jpg|mini|Grob Janka Draškovića na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.]]
Kad je umro, osiromašen, na svom imanju u Radgoni, oglasili su se poštovatelji njegova domovinskoga djela: među njima dva najveća pjesnika — [[Ivan Mažuranić]] i [[Petar Preradović]].
Kad su njegove kosti bile prenesene u zajedničku grobnicu
== Izvori ==
|