Inačica od 15. prosinca 2013. u 16:54 uredi Bonč (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.928 edits m Uklonjena promjena suradnika 37.244.175.85, vraćeno na zadnju inačicu suradnika EmausBot ← Starija izmjena		Inačica od 27. siječnja 2014. u 14:23 uredi ukloni ovu izmjenu El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 19: === Sv. Antun u Italiji === [[Datoteka:Simone Martini 048.jpg\|200px\|desno\|mini\|Simone Martini:Sv. Antun i sv. Franjo Asiški]] Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; [[lađa]] stade na [[Sicilija\|sicilijanskoj]] obali kod grada [[Messina\|Mesine]]. Groznica kroz četiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antuna, ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da će oko [[Duhovi (blagdan)\|Duhova]] [[1221.]] god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u [[~~Asissi~~Assisi\|~~Asisu~~Assisu]], kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza [[Uskrs]]a krene sv. Antun na put iz Mesine u Asis. Tom zgodom puno je razgovarao sa sv. Franjom. Ovi razgovori napuniše ga utjehom i pouzdanjem; osobito ga se dojmila jednostavnost i usrdna [[ljubav]] spram [[Bog]]a u sv. Franje. S toga odluči ostati posvema u [[Italija\|Italiji]] i ne vraćati se u Španjolsku. Redak 30: U ono doba širila se krivovjera manihejska pod raznim imenima Valdenza, Albigenza, Patarena, Katara. Svetu i oduševljenu riječ sv. Antun pratio je Gospodin vanrednim znakovima, rijetkim čudesima. Sjeverna Italija i južna [[Francuska]] bile su polje djelovanja svečeva. Na tisuće bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je često pod vedrim nebom naviještao riječ Božju. Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u [[ispovjed]]aonici, što u razgovoru. Koncem [[1222.]] god. posla ga sv. Franjo u [[Verceli]], da tamo kod slavnog opata Tome uči mistično bogoslovlje. Iza pet mjeseci pozva ga isti svetac u [[Bologna\|Bolognu]] kao učitelja bogoslovije; tako je prvi učitelj bogoslovije iz reda sv. Franje baš sv. Antun. U istoj službi bi poslan [[1224]]. god. u [[~~Montepellier~~Montpellier]]. Tu napisa svoje govore o poslanicima 278 na broju. Kasnije je djelovao protiv krivovjeraca u Tulusi, u Puy-u kao gvardijan, u Limogeru kao čuvar provincije za južnu Francusku, svuda predavajući bogosloviju i propovijedajući s. Evanđelje. U to umre [[1226.]] god. [[4. listopada]] sv. Franjo. Na Duhove slijedeće godine bi sazvana opća skupština [[franjevci\|franjevaca]], da izaberu vrhovnoga glavara. Na njoj je bio i sv. Antun. Red dobi vrsnoga glavara u osobi Ivana Parenti, a sv. Antun u svojoj [[32]]. godini postade provincijalom proširene bolognske provincije u sjevernoj Italiji; povjerene krajeve revno je obilazio, u njima žarko propovijedao, čudesa tvorio i red proširio. Redak 40: Mjeseca [[studeni\|studenog]] [[1230.]] god., kad se stvar riješila, vrati se sv. Antun iz [[Rim]]a s blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad Padovu, da nastavi svoj apostolski rad. Ali već [[13. lipnja]] [[1231.]] svrši on svoj blagoslovni rad. ~~Umre~~Umire u [[Arcella\|Arcelli]] kod Padove u svojoj [[36.]] godini. Braća njegova pokopaše ga na njegovu želju u padovanskoj crkvi svete Marije Veće. Već u svibnju [[1232.]] godine uvrsti ga papa [[Grgur IX.]] u Svece. Redovnici sv. Franje odmah počeše pripreme oko gradnje [[Bazilika svetog Antuna u Padovi\|crkve u Padovi]] na čast sv. Antunu Padovanskom. [[Crkva]] se dogradi [[1263]]. godine; u travnju iste godine bude posvećena i u nju moći sv. Antuna prenesene. Ovu je svečanost uzveličao svojom prisutnošću tadanji general reda [[Sveti Bonaventura\|sv. Bonaventura]]. Ovaj dade otvoriti lijes sv. Antuna i svi se zadiviše, kad vidješe istrulo tijelo samo [[jezik]] cio i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega. == Sv. Antun čudotvorac za života ==

Antun Padovanski: razlika između inačica