Stobreč: razlika između inačica

Antički pisac [[Polibije]] navodi da su ilirski [[Delmati]] često znali napadati grčke gradove uključujući i Epetion, pa su Rimljani tri stoljeća poslije nastanka Epetiona, uspostavili svoju dominaciju nad citavim područjem istočnog Jadrana. Dolaskom Rimljana, grčka Issa gubi svoju ulogu, a centar života postaje [[Salona]], središte velike provincije Dalmacije. Grčki Epetion postaje rimski Epetium, koji nema svoju municipalnu autonomiju, jer se nalazio u neposrednoj blizini Salone, pa njegovo područje ulazi u sastav salonitanskog agera. U sklopu salonitanske kolonije Epetium dobiva status agerske perfakture, prema kojem grad daje činovnike da upravljaju Epetiumom kao gradskim naseljem. Značaj rimskog Epetiuma zasnivao se također na dobroj luci, prometnim vezama i bogatom poljoprivrednom zaleđu.O ulozi stobrečke luke u rimsko doba govori i podatak da je u poznatoj [[Tabula Peutingeriana|Tabuli Peutingeriani]], koja predstavlja srednjovjekovnu kopiju izvorne antičke karte, Epetiumu grafički data čak veća važnost nego samoj Saloni (na Tabuli Peuntingeriani označen je Portus Epetinus, a pored naziva Epetio označene su tri kule, dok je Salona označena samo s dvije). Luka se protezala sve do ušća Žrnovnice (kod crve Gospe od Sita pronađeni su ostaci željeznih prstenova za vezanje brodova), a u nekim pronađenim natpisima spominju se i udruženja transportnih radnika (collegium saccarium) što očito govori o aktivnosti luke u to doba. Poljoprivredna uloga Epetiuma bazirala se na plodnom polju sjeverno od naselja, a slučajni arheološki nalazi dokazuju da je oko Stobreča bilo rimskih gospodarskih zgrada i nekropola što upućuje na intenzivan razvitak tog područja u rimsko doba. Deltasto ušće rijeke Žrnovnice obilovalo je ribom i divljači, a naročito je pogodovalo proizvodnji ili branju za trgovinu važne soli, o čemu svjedoče i današnji toponimi pojedinih područja kao što su Slanice i Soline. Značaj Salone u prvim stoljećima kršćanstva odrazio se i na život u Epetiumu u kojem je djelovao salonitanski mučenik Felix, prema tradiciji i pokopan u Vrbovniku blizu Stobreča. Velika starokršćanska bazilika podignuta u Vpetom Ili VIili šestom stoljeću na mjestu jednog ranijeg antičkog kultnog objekta, najznačajniji je trag tog razdoblja u današnjem Stobreču. Provala Avara i Slavena, koja je donijela propast Saloni, vjerojatno nije poštedjela ni Epetium. Nakon skoro tisuću godina razvoja prestao je život grada kojega je kasnije zamijenilo ruralno naselje Stobreč, koje nosi ime po crkvici sv. Lovre, adaptiranoj na mjestu starokršcanske bazilike. Iako je crkva danas posvećena Gospi od Karmela, u povijesnom se izvorima spominje pod imenom rimskog mučenika Laurencija (Lovrenco, Lovre, etimološka obrada don F. Bulića). Podaci o Stobreču u razdoblju splitske autonomne komune veoma su oskudni. Naselje očito gubi svoj značaj u odnosu na ostala naselja šireg područja Splita. U razdoblju 400 godina mletačke uprave podaci o Stobreču i dalje su vrlo oskudni. Na mjestu antičkog grada i nadalje živi malo naselje, koje spominju i grafički izvori (Calergijeva karta iz XVII.st). Početkom XVI st. područje Stobreča izloženo je turskim napadima iako je uspostavom tursko-mletačke granice 1537. godine Stobreč ostao u [[mleci|mletačkom]] posjedu. Na dan 5. lipnja 1807. godine šire područje Stobreča je bilo poprište borbi između [[Napoleon|Napoleonovih]] trupa i pobunjenih [[Poljica|Poljičana]] potpomognutih Rusima koje su završile porazom poljičke demokracije protiv francuskog imperijalizma. U posljednja dva stoljeća Stobreč postupno gubi svoj značaj u odnosu na druge povijesne cjeline urbanog područja Splita.