Wikipedija

Ivan Zajc: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nova fotka u infookviru
Redak 1:
{{Skladatelj
|ime=Ivan Zajc
|opis_slike=
|puno_ime=Ivan Dragutin Stjepan Zajc
|slika=Ivan_Zajc.jpg
|datum_rođenja=[[3. kolovoza]] [[1832]].
|mjesto_rođenja= [[Rijeka]], [[Hrvatska]]
|datum_smrti= [[16. prosinca]] [[1914]].
|mjesto_smrti= [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|djela=''[[Mislav]]''<br>''[[Ban Leget]]''<br>''[[Nikola Šubić Zrinski (opera)|Nikola Šubić Zrinski]]''<br>''[[Dolazak Hrvata]]''
|period=[[Hrvatski narodni preporod|Ilirizam]] ([[romantizam]])
|nagrade=
|}}
'''Ivan Dragutin Stjepan Zajc''', znan kao '''Ivan pl.''' ''(plemeniti)'' '''Zajc''' ([[Rijeka]], [[3. kolovoza]] [[1832]]. - [[Zagreb]], [[16. prosinca]] [[1914]].), [[hrvat]]ski [[skladatelj]] i [[dirigent]].
 
== Životopis ==
[[Datoteka:Rodna kuca Ivana pl Zajca 240608.jpg|mini|Spomen ploča na rodnoj kući Ivana Zajca u ulici Matije Gubca]]
[[Datoteka:Spomen ploca Ivan Zajc 0408.jpg|mini|Spomen ploča Ivanu Zajcu na zgradi "[[Palac Komuna|Palac Komune]]" u Rijeci]]
[[Datoteka:Ivan Plemeniti Zajc Rijeka 0807.jpg|mini|Spomenik Ivanu pl. Zajcu u Rijeci]]
Zajcov otac - Johann Zajitz doselio se u [[Rijeka|Rijeku]] kao vojni kapelnik 45. pješadijske pukovnije baruna Majera von Heldenfelda. Ta je pukovnija od 1821. boravila u [[Bratislava|Bratislavi]], godine 1830. došla je u Rijeku, a 1835. premještena je u [[Zadar]]. U vrijeme njezina boravka u Bratislavi Johann Zajitz stupa u tu pukovniju (1829.). Otac Johanna Zajca - Jan Nepomuk Zaytz od Zagicza rođen je 1800. u Domašinu (Češka), te se 23. kolovoza 1829. vjenčao u Bratislavi s Annom Bodensteiner (njen otac Franz Bodensteiner bio je trgovac), rođenom 1805. u Bratislavi. Doselivši se s pukovnijom u Rijeku Johann Zajc ovdje je razvio znatnu glazbenu djelatnost u okviru glazbenog društva, škole u sklopu društva i u kazalištu. U listopadu 1834. pukovnija Majer posebnom notom upućenom ravnateljstvu kazališta dozvoljava Johannu Zajcu dirigiranje u riječkom kazalištu. Godine 1835. pukovnija je premještena u Zadar, no izgleda da je Zajc veoma zavolio Rijeku te se 1836. nakon smrti svog prvog učitelja Wenzela natječe za to mjesto. Između osam natjecatelja izabran je Johann Zajc koji je će ovdje ostati do svoje smrti [[1854]]. godine.
 
U Rijeci se 3. kolovoza 1832. rodio njegov sin Ivan Dragutin Stjepan, a nekoliko godina kasnije, 10. prosinca 1837. i kćerka Albina. Ivan Zajc odrasta u glazbenoj sredini pa je od malih nogu upućen na glazbu. Prve poduke dobija od oca, a zatim od mjesnog učitelja. Prvi nastup u javnosti imao je 14. rujna 1845. godine na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkom kazalištu kada je na violini, uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo. Godine 1844. nastaje i prva Zajčeva skladba - Ouvertura. Dvije godine kasnije (1846.) već sklada i operu koja će - zbog nedovršenog liberta njegovog suučenika Giovanni Vallea - ostati nedovršena. Iako je mladi Zajc pokazivao veliku glazbenu nadarenost otac nije bio sklon tome da se njegov sin posveti glazbi. Želio je da njegov sin nakon završene srednje škole studira pravo te da postane odvjetnik. Konačno ipak se predomišlja i pristaje da Ivan pođe u [[Milano]] na konzervatorij (1850.). Do odlaska u Milano, Zajc je imao već 20 opusa skladbi.
 
=== Studij u Milanu ===
 
Na konzervatoriju Zajc studira od 1850. do 1855. godine. U Milanu Zajc marljivo sklada, dobija razna priznanja i nagrade, a vrhunac nastupa na kraju Zajčeva studija kada su učenici kompozicije - prema Zajcu njih 20 - dobili zadatak skladati operu na isti libreto. Bila je to opera u tri čina [[La Tirolese]]. Zajčeva opera kao najbolja izvedena je 4. svibnja [[1855]]. godine. Zajc je operu uvježbao, dirigirao i svirao prvu violinu, a u izvedbi su sudjelovali učenici konzervatorija. Unatoč uspjehu što ga je opera prigodom izvedbe postigla ona se kasnije nije izvodila. Prema [[August Šenoa|Augustu Šenoi]] vlasnik libreta protivio se daljnim izvedbama opere, a nije pristao ni na otkup libreta. Zajc je bio pri kraju svog školovanja u Milanu kad su u kratkom razmaku od nepunih mjesec dana umrli u Rijeci njegovi roditelji. Naprije otac 13. ožujka [[1854]]., a zatim i majka 7. travnja iste godine. To je bio razlog da odbije laskavu ponudu da nakon završetka svog školovanja ostane u Milanu kao drugi dirigent u znamenitom kazalištu [[Teatro alla Scala]].
 
=== Povratak u rodni grad ===
 
Stoga se Zajc 4. listopada [[1855]]. vratio u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti. Godine [[1855]]., molbom od 20. listopada upućenom Gradskom magistratu Zajc se natječe za dirigenta orkestra i nastavnika gudačih glazbala u Gradskom filharmonijskom institutu. Izgleda kako je to bila puka formalnost, ravnateljstvo je izabralo Zajca. Prema tadašnjem običaju Zajc je - osim poduke u glazbenoj školi i dirigiranja u kazalištu - bio dužan voditi crkveni zbor, instrumentirati potrebne skladbe za orkestar, jer je orkestar svirao između činova i kod dramskih predstava, te za kazalište prepisivati note i brinuti se za rasvjetu. Krajem [[1856]]. godine udala se Zajčeva sestra Albina za Faustina Zanona, sina brodograditelja Andrije, a dana 5. siječnja [[1857]]. oženio se i Zajc sedam godina mlađom Natalijom Jesenko (rođ. 1839.), kćerkom trgovca slovenskog porijekla. U Rijeci su se rodila i Zajčeva djeca - kćerka Anka (1857.) i sin Karmelo (1860.).
 
Naporan rad nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje. Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem 1862. isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja te je Zajc uputio magistratu dopis, da je odlučio krenuti drugamo radi mojih posebnih razloga koji se odnose na moju karijeru, nalazim se potaknut da otkažem službu kao nastavnik glazbe... da ću čim ozdravim, preuzeti ponovo svoju službu sve do gore spomenutog roka 7. studenog 1862. Zajc je u listopadu 1862. otputovao u [[Beč]]. Za svog boravka u Beču Zajc je stanovao u Komödiengasse 1, 1. stubište, 1. kat, a zatim u Weintraubengasse broj 6. U prvo vrijeme djelovao je kao profesor u Pjevačkom i opernom institutu društva Polyhymnia. Dana 15. prosinca 1863. u Beču se izvodi prvo Zajčevo djelo opereta Momci na brod (Mannschaft an Bord). Ta se opereta održala na rasporedu do uključivo godišta 1867./1868. te je doživjela više od 60 izvedbi. U Beču je tokom Zajčeva tamošnjeg djelovanja izvedeno 11 njegovih djela s ukupno blizu 140 izvedbi, a nakon Zajčeva odlaska izvedenaje 1874. još opereta Uhvaćeni Amor. Godine 1868. izvedene su u Beču čak tri nove Zajčeve operete. Dana 13. siječnja 1867. Glazbeni zavod u Zagrebu izabrao je Zajca za počasnog člana. Te godine započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb. Pregovori su urodili plodom pa je 18. studenog 1869. Zajc imenovan ravnateljem opere koju treba osnovati te redovitim učiteljem i ravnateljem glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda. Sukladno postigntuom dogovoru 31. siječnja 1870. na večer Zajc je s obitelji putuje iz Beča u [[Zagreb]].
 
=== U Zagrebu ===
 
Zajc je s obitelji doputovao u [[Zagreb]] 1. veljače [[1870]]. godine, a već 24. veljače nastupio je kao dirigent u kazalištu. Kazalište se tada zvalo [[Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu]]. Spomenute večeri izvodile su se dvije Zajčeve operete: Mjesečnica (prvi put u Zagrebu) i već prije izvedena opera Momci na brod. Nakon dolaska u Zagreb odsjeo je zajedno s obitelji u svratištu K Janjetu (današnja Teslina ulica). Kasnije su se nastanili najprije u Mikšićevoj kući u Jezuitskoj ulici (današnja Habdelićeva br. 2), a zatim je Zajc kupio kuću u Visokoj ulici br. 16 i tamo stanovao do smrti. Na toj kući postavila su 1925. godine [[Braća hrvatskog zmaja]] spomen ploču. Dana 2. listopada 1870. izvedbom nove Zajčeve opere, a prve njegove opere na hrvatski tekst Mislav započinje s radom stalna opera u Zagrebu. U siječnju 1867. Zajc je izabran za časnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda koji se tada (do 1895.) zvao Narodni zemaljski glazbeni zavod. U jesen 1869. ravnatelj glazbenog zavoda Klobučarić piše Zajcu uz koje bi uvjete primio mjesto profesora i ravnatelja škole i orkestra. Budući da je Zajc bio imenovan dirigentom i ravnateljem opere u zagrebačkom kazalištu mjesto ravnatelja glazbene škole prihvatio je za manju plaću. Ugovorena plaća od 600 forinti godišnje povišena mu je još iste godine na 800 forinti. Osim toga on može svake godine sa silami ovog zavoda prirediti jedan koncert u svoju korist. Osim ravnateljskih dužnosti vodi vježbe, koncerte i mise te podučava učenike pjevanja u višim razredima.
 
Dana 23. veljače 1895. godine Zajc je za zasluge na području glazbe imenovan vitezom. U listopadu 1899. Zajc je zamolio ravnateljstvo da ga zbog starosti oslobodi dužnosti održavanja pokusa i ravnanja koncertima, što je obavljao skoro već 30 godina (... tjelesne sile ne dopuštaju više raditi kao prije... poslie pokusah i koncertah sam sasvim uzrujan, izmučen i bolestan... tim više, što sam podveržan upali plućah - koju sam bolest tečajem svog života pet puta prebolio.). Dana 21. veljače 1908. Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek 1912. godine JAZU ga je imenovala počasnim članom. Dva dana prije smrti potužuio se svojoj snahi da se ne osjeća dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. Dana 16. prosinca ustao je već oko 5 sati ujutro no ponovno je legao te je oko 9:30 spavajući umro. Sutradan je njegovo tijelo od 9 - 15 h izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova oprostio se od njega ravnatelj opere Srećko Albini, a s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije toga krenula je pogrebna povorka prema Mirogoju. Tamo je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih društava otpjevao je Eisenhuthovu tužaljku Nad grobom. Zajc je sahranjen u obiteljskoj grobnici u arkadi lijevo od ulaza u groblje.
 
=== Karakter ===
 
Ivan Zajc živio je vrlo uredno. Ustajao je veoma rano u jutro te je već oko 4 sata sjedio kod svog pisaćeg stola i tiho zviždeći skladao. U 7 sati u jutro pio je mlijeko s pecivom, a zatim se do 8 odnosno 9 sati bavio ružama u vrtu. U glazbenoj školi radio je od 9 - 11 h i od 15 - 18 h, a u kazalištu od 11 sati često i do 14 h, tako da za objed koji put nije imao više od pola sata vremena. Za vrijeme objeda držao je sat na stolu kako ne bi zakasnio na posao. Kod ručka i večere bile su na Zajčevu stolu dvije vrste vina - stolno koje je pio s kiselom vodom i desertno vino. Poslije večere skladao je i do 1 sat u noći, tako da je veoma malo spavao. Uživao je u radu do kasno na večer i rano ujutro kad sve spava. Radio je pri petrolejskoj svjetiljci i bez naočala. Skladao je bez klavira, a sam je prepisivao i partiture i dionice. Dok je kazalište bilo u Gornjem gradu, poslije predstave okrijepio bi se čašom piva u kazališnoj restauraciji, obično u društvu s braćom Eisenhuth, J. Freudenreichom i A. Schwarzom. Njegovi prijatelji bili su: [[Strossmayer|J. J. Strossmayer]], I. Dežman, F. Marković, [[August Šenoa|A. Šenoa]], I. Zahar, L. Mrazović, I. Kostrenčić i [[Josip Eugen Tomić|J. E. Tomić]]. U mladosti je pušio cigare, ali je nakon prve upale pluća prestao zbog zabrane liječnika, no tada je samo ''šnofao'' iz srebrne burmutice. Skupljao je olovke. S unucima je rado igrao igru Mlin, ali nije volio gubiti pa su ga puštali da dobija. Kao učitelj i dirigent uvijek je bio miran i strpljiv, svaku stvar, bila opera ili najmanji zbor, savjesno je proučavao i uvježbavao, a na probe je uvijek dolazio na vrijeme. Ako je morao što pokuditi činio je to mirno i prijateljski. Njegovo dirigiranje bilo je mirno i dostojno bez ikakvih velikih teatralnih kretnji. Mnogo je pazio na svoju vanjštinu, te je uvijek bio dotjeran. Bio je veoma pobožan. Nije bio odviše rječit, više je slušao nego govorio. U društvu je bio dobroćudan, zabavan i ugodan a kao učitelj strog i pedantan.
 
== Stvaralaštvo ==
 
Zajc je komponirao s poslovičnom lakoćom i za sobom ostavio opus od oko 1200 raznovrsnih djela za orkestar (Simfonička glazbena slika), za komorne sastave, za klavir, zatim 19 [[opera]] (Mislav, Ban Legent), 26 opereta, scensku muziku (za Dubravku [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]]), [[oratorij]] Oče naš, oko 50 kantata (Dolazak Hrvata), 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova (Glasna jasna, Putnik), 170 solo pjesama (Miruj, miruj, srce moje; Moja lađa; Vir; Lastavicom; Domovini i ljubavi; Djevojka i ruža).
 
== Zanimljivosti ==
Glazba za himnu [[čileanska ratna mornarica|čileanske ratne mornarice]] preuzeta je iz njegove opere [[Nikola Šubić Zrinjski (opera)|Nikola Šubić Zrinjski]].
 
== Bibliografija ==
 
* Hubert Pettan, ''Popis skladbi Ivana Zajca''. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1956.
* Zdravko Blažeković, Ivan Zajc u ogledalu svoje korespondencije, ''Arti musices'' X/1 (1979), 43-77.
* Marija Božić, ur., ''Tragovima glazbene baštine: Ivan Zajc, u povodu 150. obljetnice rođenja'', Zagreb: Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1982.
* Lovro Županović, ur., ''Zbornik radova sa znanstvnog skupa održanog u povodu 150. obljetnice rođenja Ivana Zajca''. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1982.
* Hubert Pettan, ''Hrvatska opera: Ivan Zajc. II''. Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1983.
* Stanislav Tuksar, ur., ''Rani Zajc, Rijeka-Milano-Rijeka (1832.-1862.)''. Rijeka: Hrvatsko narodno kazalište Ivaa pl. Zajca, 1998.
* Zdravko Blažeković, ''Glazba osjenjena politikom: Studije o hrvatskoj glazbi između 17. i 19. stoljeća''. Zagreb: Matica hrvatska, 2002.
* Vjera Katalinić/Stanislav Tuksar, ur., ''Mladi Zajc, Beč = Young Zajc, Vienna, 1862.-1870.'' Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 2003.
 
== Poveznice ==
* [[Hrvatski skladatelji klasične i folklorne glazbe]]
* [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci]]
 
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.hnk-zajc.hr/Default.aspx?sec=314 O Ivanu Zajcu (stranice HNK Ivana pl. Zajca - Rijeka)]
 
{{Romantizam}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Zajc, Ivan}}
[[Kategorija:Hrvatski skladatelji]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Zajc"