Inkvizicija u Hrvatskoj: razlika između inačica

=== Procesi protiv čarobnjaka ===

 

 

U 13. stoljeću se u Europi 'zločinom' čarobnjaštva počinju baviti inkvizitori. Crkva je čarobnjaštvo smatrala nedozvoljenim povezivanjem čovjeka sa [[đavao|đavlom]]. Naime, ljudi onoga vremena imali su određene pojmove o načinu života heretika, o njihovim karakterističnim navikama. Općenito je bilo rašireno mišljenje da je đavao uzročnik svih [[hereza]], a to je bilo i službeno naučavanje katoličke [[teologija|teologije]] koja je smatrala da je u đavoljoj prirodi da iz zavisti prema [[Bog|Bogu]] pokušava imitirati Stvoritelja te se tako ljudima nametnuti. Vjerovalo se da u okviru čarobnjaštva postoji obožavanje đavla i osobni kontakt s njim, pri čemu čarobnjak sklapa s đavlom ugovor kojim i jedan i drugi preuzimaju određene obveze. Čarobnjaštvo je, kada mu se odaje [[Kršćani|kršćanin]], uvijek povezivano s odricanjem od kršćanske [[vjera|vjere]] ([[apostazija|apostazijom]]), a inkvizicija je bila nadležna progoniti apostate, čija je sudbina po crkvenom pravu bila praktički ista kao i sudbina heretika. Izraz ''[[auto de fe]]'' se odnosi na ritual javne pokore osuđenih heretika i apostata koji bi uslijedio nakon suđenja i donesene presude, a prva ga je ustanovila [[Španjolska inkvizicija]]. ''Auto de fe'' (ili ''auto da fe'') u prijevodu znači 'čin vjere'.