|
}}
'''Ksaver Šandor Gjalski''' /đalski/, pravim imenom '''Ljubomil Tito Josip Franjo Babić''' (Gredice,<ref>http://www.dvorac-gjalski.hr/povijest_dvorca.asp (pristupljeno 28. travnja 2013.)</ref> [[Zabok]], [[26. listopada]] [[1854]]. - Gredice, Zabok, [[9. veljače]] [[1935]].), bio je bio hrvatski književnik. Pisao je [[roman|romane]], [[pripovjetka|pripovjetkepripovijetke]], [[kronika|kronike]], književne članke, [[filologija|filološke]] oglede te političke i povijesne rasprave.
Jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika [[19. stoljeće|druge polovice 19.]] i [[20. stoljeće|početka 20. stoljeća]]. Rođen je u [[plemić|plemenitaškojplemićkoj]] obitelji Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema. U svojim [[pripovjetka|pripovijetkama]] "''[[Pod starimi krovovi]]"'', "''[[Za materinsku rieč]]"'' i "''[[Na rodjenojrođenoj grudi]]",'' on je ne samo [[kronika|kroničar]], već i osjetljiviosjetljiv lirik, te istančan i zreo umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju.
Gjalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima, obuhvativši gotovo čitavu društvenu problematiku svojega doba. Ostaje zabilježen kao prvi [[književna kritika|kritičar]] i uopće prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskoga društva u kojemu je živio.
== Životopis ==
Hrvatski književnik i [[politika|političar]] Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić [[26. listopada]] [[1854]]. godine u Gredicama kod [[Zabok]]a. KasnijePoslije će u svom djelu ''Za moj životopis'' zapisati: ''U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: "Die Geisterstunde!" I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani [[liječnik]], i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio.''
U roditeljskom domu odgajan je u izrazito [[ilirski preporod|ilirskom]] duhu, o čemu će u već spomenutom djelu ''Za moj [[životopis]]'' zapisati: ''Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav.'' Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerojatno je naslijedio od majke, koja je rado čitala djela [[:kategorija:francuski književnici|francuskih]], [[:kategorija:engleski književnici|engleskih]] i [[:kategorija:njemački književnici|njemačkih književnika]].
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u [[Varaždin]]u, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu.<ref name="moljac">[http://www.moljac.hr/biografije/gjalski.htm%20 moljac]</ref> Studij prava završitizavršit će [[1874]]. godine, ali ne u [[Zagreb]]u, većnego u [[Beč]]u. U vrijeme školovanja susreće se s [[Eugen Kvaternik|Eugenom Kvaternikom]] i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli.<ref name="moljac"/> No, kasnijeposlije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatitizastupati ideje [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]]. Četiri godine kasnijeposlije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u [[Koprivnica|Koprivnici]] kao državni činovnik. KasnijeČesto će često mijenjati mjesto boravka ([[Virovitica]], [[Osijek]], [[Sisak]], [[Pakrac]], [[Šušak]], [[Zagreb]]...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposlitizaposlit će se 1891. godine, ali već sedam godina kasnijeposlije (1898.) bitibit će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana [[Károly Khuen-Héderváry|Khuen-HéderváryaHéderváryja]].
=== Književno stvaralaštvo ===
U hrvatskoj književnosti javlja se prvi putaput u listu ''[[Vienac]]'' [[1884]]. godine pripovjetkompripovijetkom ''Illustrissimus Battorych'', uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s [[Milivoj Dežman|Milivojem Dežmanom]], biti urednik lista [[Vienac]]. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo ''[[Pod starimi krovovi]]'' ([[1886]].). No, značajni su svakako i njegovi romani ''[[U novom dvoru]]'' te ''[[Na rođenoj grudi]]''. Pored njih piše i politički roman ''[[U noći]]'' te tri povijesna romana -: ''[[Osvit]], [[Za materinsku rieč]]'' i ''[[Dolazak Hrvata (Gjalski)|Dolazak Hrvata]]''. Svakako treba spomentuspomenuti i djela: ''[[Iz varmedjinskihvarmegjinskih dana]], [[Diljem doma]], [[Tri pripoviesti bez naslova]], [[Janko Borislavić]], [[Biedne priče]], [[DjurdjicaGjurgjica Agićeva]], [[Male pripoviesti]], [[Radmilović]], [[Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovietke]], [[Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića]]''. Pored [[roman]]a pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. U dva mandata bio je predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], a [[1903]]. godine izabran je za počasnog člana [[JAZU]]-a.
U politički život uključuje se [[1906]]. godine kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od [[1929]]. do [[1920]]. godine na dužnosti je velikog župana [[Zagrebačka županija|Zagrebačke županije]]. Preminuo je [[9. veljače]] [[1935]]. godine u rodnim Gredicama. Njemu se u čast se održava manifestacija [[Dani Ksavera Šandora Gjalskog]], na kojem se dodjeljuje i istoimena nagrada, [[nagrada Ksaver Šandor Gjalski|nagrada "Ksaver Šandor Gjalski"]].
== Izvori ==
|
