Sanja Iveković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m removed Category:Aktivizam; added Category:Aktivisti using HotCat |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
Sanja Iveković diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970., a već od 1973. godine je, zajedno s [[Dalibor Martinis|Daliborom Martinisom]], postavila temelje na području video umjetnosti u Hrvatskoj. U svome umjetničkom radu Sanja Iveković koristi fotografiju, video, performanse, akcije i prostorne intervencije u urbanom prostoru (izložba Mogućnost za ’71), instalacije, ambijent i sl. U razdoblju od 1972. do 1976. bavila se i grafičkim dizajnom za emisije Televizije Zagreb. Od 1976. Posvetila se isključivo videu i performansu, a veći broj svojih video radova je ostvarila za vrijeme studijskog boravka u Kanadi 1978. i u razdoblju od 1990. do 1993.
Pripada generaciji umjetnika koja se u povijesti hrvatske umjetnosti veže oko pojma nove umjetničke prakse, koja se ostvarivala i oblikovala u duhovnom okrilju u kojem se u umjetnosti težilo aktiviranju vlastite okoline, negiranju ustaljenih estetskih vrijednosti te generacijskom spajanju istomišljenika. Sanja Iveković se u tom duhu formirala kao umjetnica koja je u prvi plan svojeg umjetničkog djelovanja postavila djelovanje umjetnika u svrhu društvenog aktivizma. Na početcima svojeg umjetničkog izražavanja i djelovanja iskoristila je tada novo inaugurirarane medije u umjetnosti kao oblike izražavanja i istraživanja, prebacujući naglasak s estetskih kategorija na etička načela. Danas se ubraja među najveće videoumjetnice i performerice s kraja 20. stoljeća, uz Valie Export, Marthu Rosler i [[Marina Abramović|Marinu Abramović]], a strani je art magazini često vežu i uz Garyja Hilla te Vita Acconcija.<ref name="Acconcija">http://www.filmski.net/dossier/239</ref>
== Feministička aktivnost ==
Redak 40:
* ''Tragedija Venere'' (1975–76.) 5/25, srebrni print i list iz časopisa, 44,5 x 59,5 cm.
U radu ''Tragedija Venere'' Sanja Iveković istražuje utjecaj života Hollywoodskih zvijezda na obične ljude. Izvela je to na način da je spojila fotografije [[Marilyn Monroe]] (koristeći njen lik kao arhetip ženske požude i neodoljivosti, preuzetu iz jednog tiskanog tabloida iz 1975., a koja je objavljena u našem časopisu Duga) sa fotografijama na kojima umjetnica pozira kao balerina ili filmska diva. Koristeći bezbroj poza i veliki repertoar uloga i osoba iz modnih magazina, tabloida i oglasa, Sanja Iveković ukazuje i svraća pažnju na razlike u percepcije slave i ugleda na zapadnu, u odnosu na zemlje Istočne Europe. Jednako kao i u radu Dvostruki život, Sanja Iveković, predstavlja fikciju na obje strane, i javnu i privatnu, sugerirajući da oglasi u časopisima i privatne snimke postaju analogne u svijetu pojačane vizualne komunikacije.
===== Dvostruki život =====
* ''Dvostruki život'' (1975. – 1976.), serija od 64 para slike tiskane kao umjetničina knjiga. Srebrni print/list časopisa i tipografija pisaće mašine: 60,3 x 80 cm.
U radu ''Dvostruki život'' Iveković se bavi
===== Struktura =====
* ''Struktura'' (1975. –76./2011.), stopostotni želatinozni srebrni tisak s rukopisnim tekstom umjetnice, 18 x 12,7 cm, ukupna dimenzija: 200 x 150 cm.
Rad ''Struktura'' također, kao i većina Ivekovićkinih radova istražuje socio-ideološki utjecaj masovnih medija. Ovaj rad se sastoji od 10 novinskih fotografija žena, različitih dobnih i klasnih skupina, koje su potom umnožene 10 puta i složene u formu rešetke. Svaka od 10 fotografija u prvome redu ima različito napisan naslov ili opis preuzet iz novina. U sljedećim redovima opisi su preraspodijeljeni i dobivene su nove kombinacije slike i opisa, tako da je svaka od 10 fotografija dana u 10 različitih semantičkih konteksta. Ovakvim postupkom autorica je uspjela dekonstriurati standardni format medijskog oglašavanja – slika s tekstom, te tako ukazati na banalnost medijskog jezika koji se koristi u pojednostavljivanju kompleksnosti ženske osobnosti. (Npr. fotografija Anne, Engleske princeze, prikazana je s tekstom “Tražio utjehu u konjskim utrkama i noćnog života", fotografija Patty Hearst s naslovom „Iščekivala svoj magistarski povratak“, fotografija neidentificirane žene s natpisom „Pogubljena u Bubnju 1944.“, fotografija jugoslavenske glumice [[Beba Lončar|Bebe Lončar]] s natpisom „Naučila kako biti fotogenična“ i fotografija Ellen Stewart, utemeljiteljica eksperimentalnog kazališta La MaMa s natpisom „Napokon našla vremena skratiti hlače“.
===== Moj ožiljak. Moj potpis (Djevojke) =====
Redak 65:
* ''Make Up—Make Down'' (1978.), video (kolor, zvuk, trajanje: 5,14 min.)
Poništavanje i demistificiranje klišeiziranih pojmova ljepote učestalo je u umjetničkoj praksi Sanje Iveković i time autorica ukazuje na politiku rodne zastupljenosti u potrošačkom društvu. Tom
===== Triangl-Trokut =====
* ''Triangl-Trokut'' (1979.), performans, trajanje: 18 min. (Četiri fotografije s tekstom, veličina: 30,5 x 40,4 cm).
Dana 10. svibnja 1979. Sanja Iveković je sudjelovala u činu političkog prkosa, kada je izvela rad ''Trokut'' na balkonu svoga stana u Savskoj ulici, za vrijeme jednog službenih posjeta [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] Zagrebu. Tijekom svečane povorke, umjetnica je izašla na balkon svoga stana, odjevena u američku T-shirt majicu, koji je gledao na ulicu kojom je polagano napredovala predsjednička povorka automobila. Umjetnica je sjedila na stolcu s čašom viskija ''Ballantine'', cigaretama i s nekoliko stranih knjiga položenih na stoliću. Sanja Iveković je sjela na sjedalicu i počela čitati knjigu Toma Bottomorea ''Elite i društva'', iz 1964., sociološku studiju o snazi odnosa u modernom društvu. Tijekom čitanja je izvodila radnje koje su podsjećale na masturbiranje. Cijeli performans umjetnica je izvela sa spoznajom da je promatraju agenti komunističkih tajnih policija, koji su bili raspoređeni na vrhu hotela ''Intercontinental'' preko puta njezinog stana. Ovaj performans je trajao 18 minuta, i završen je kada je policija zazvonila na umjetničina vrata stana i naredila joj da prekine svoje aktivnosti. Sanja Iveković ovim radom nudi kritiku muškog kulta vođe i njegovog sustava političkog nadzora ukazujući na to kako se privatnu seksualnu akciju može interpretirati kao javnu prijetnju totalitarističkoj državi. Također i ovim radom ukazuje na odnos ženskog subjekta i njenog identiteta, spolnog, rodnog i subverzije u odnosu na muški poredak koji se događa svuda oko nas.
===== Čekajući revoluciju (Alisa) =====
Redak 90:
* ''Gen XX''. (1997.–2001.), serija od 6 printeva u boji, veličina: 100 x 70 cm.
Gen XX. je politički provokativan rad koji je utjecao na mlađu generaciju hrvatskih umjetnika i povjesničara umjetnosti
===== Ženska kuća (Sunčane naočale) =====
Redak 100:
* ''Rohrbach Living Memorial'' (2005.), instalacija s video projekcijom (boja, zvuk, trajanje: 22,22 min.) i fotografski otisak na pleksiglasu, veličina: 15 x 21 cm.
Godine 2005. Sanja Iveković je izvela ''Rohrbach živi spomenik'', rad kojim je promijenila poimanje tipologije spomenika, od trajnog spomenika do privremenog i izvedbenog rada. U suradnji s austrijskom ženskom organizacijom ''Frauentreffpunkt'' Iveković je pozvala građane malog grada Rohrbacha da izvedu živi spomenik žrtvama
===== Rosa Luxemburg =====
* ''Rosa Luxemburg'' (1998.)
''Lady Rosa Luxemburg'' je najupečatljiviji javni umjetnički projekt Sanje Iveković. Tim radom Iveković propituje svrhu i ulogu javnog spomenika otvarajući pitanje konvencije društvenog sjećanja i pravde za žene. Rad predstavlja studiju o tradiciji spomeničke memorije i konvencija vezanih uz njihove oblike. Dokumentacija o podizanju ovoga spomenika, javno mnijenje i kontroverze uz njegovo postavljanje postala je dio značenja ovoga spomenika.
Godine 1998. Umjetnica je pozvana na sudjelovanje u Manifesti i Bijenalu suvremene umjetnosti u Luksemburgu. Za svoje sudjelovanje predložila je građansku intervenciju, pod nazivom ''Trudna memorija'', koja je pretpostavljala uklanjanje pozlaćenog, neoklasičnog kipa Nike (alegorijskog ženskog lika pobjede), ratni spomenik poznat i kao ''Gëlle Fra'' (Zlatna dama). Skulptura žene bila predviđena za uklanjanje s vrha obeliska na Ustavnom trgu, u središtu glavnog grada, i postavljena na mjestu
===== Turkish Report '09. =====
|