Razlika između inačica stranice »Božidar Novak (novinar)«

bez sažetka
m (Ispravak)
Budući da je bio pristaša [[Miko Tripalo|Mike Tripala]], [[Savka Dabčević-Kučar]] i inih hrvatskih proljećara, izbačen je iz javnog života. Kao 'maspokovcu' bila mu je zabranjena svaka djelatnost te je prisilno umirovljen. Uspio je proći bolje nego brojni kolege proljećari, jer je barem izbjegao okrutnost zatvora. U disidentstvu je proveo dva desetljeća. Posvetio se ribarstvu. Nije smio istupati, pa mu je [[Grga Novak]] omogućio napisati knjigu Povijest hvarskog ribarstva u srednjem vijeku. Tih je godina na snazi bila direktiva da se nitko ne smije družiti s njime i kolegom Tonkom Novakom s kojim se bavio ribarskom poviješću.
 
Sječa je počela 1971. kad se našao na popisu 50 osoba osumnjičenih za kontrarevolucionarstvo, a koje treba uhititi. Popis je sastavio Savez boraca. Među popisanima bili su Novak, [[Neda Krmpotić]], [[Ivo Bojanić]], [[Krešo Džeba]], [[Vlado Gotovac]] i ostali. Neko su vrijeme odolijevali uhićenjima, zbog međunarodne potpore, no uskoro je i to izostalo. Prisilno je umirovljen uz vrlo diskreditirajuću kampanju. Vratio se na rodni Hvar i bavio ribarstvom.
 
Ponovno se pojavio u javnom životu 1990. godine. Suosnivač je [[HHO]]-a, čijim je djelatnikom skoro dva desetljeća. Pisao je za Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik, Danas, Novi list, Večernji list, Feral Tribune, Dalmatinske novine, Jutarnji list, Novinar, Medijska istraživanja i [[Hrvatska revija|Hrvatsku reviju]].