Prometna situacija je bila takva da je cestovni put od [[Zagreb]]a do [[Split]]a bio cjelodnevni pothvat, a osobe koje su htjele brže doći, morale su se upustiti u reli-vožnju po uskim i vijugavim [[Lokalna cesta|lokalnim cestama]], bilo da se ide preko [[Maslenički most|Masleničkog mosta]], bilo da se išlo preko [[Knin]]a.
Po osamostaljenju [[Hrvatska|Hrvatske]] jedan od glavnih prioriteta je povezivanje cijele države kvalitetnim prometnicama, a to je značioznači nastavak gradnje autoceste od [[Karlovac|Karlovca]] prema [[Istra|Istri]], [[Hrvatsko primorje|Hrvatskom primorju]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]] (tj. [[Rijeka|Rijeci]] koja je vezana preko tunela kroz [[Učka|Učku]] s [[Istarski ipsilon|Istarskim ipsilonom]], te prema [[Split]]u i konačno, [[Dubrovnik]]u). Zbog nemogućnosti državne ekonomije, jer postojeće Dubrovnikmagistralne ćeceste vjerojatno([[Jadranska bitimagistrala]] povezanuz na postojećuobalu, i budućuceste autocestuprema priključnimunutrašnjosti) cestama,nisu štoprimjerene mudanašnjem zbogprometnom velikog turističkog obima i odgovaraopterećenju.
Doduše, novije vrijeme ukazalo je na nacionalističku narav same ideje autoceste, što je potvrđeno Tuđmanovom geostrateškom, i kolosalnom, greškom izbora trase. Sam završetak prema Dubrovniku vjerojatno će tako sigurno proći kroz Bosnu, što hrvatska oligarhija odbija priznati međunarodnoj zajednici, dodatno zaluđujući neuk narod. Ipak, teško da Hrvatska može protiv EU ili SAD. SAD, putem Bechtela, tvrtke koja je inicijalno gradila neke dionice, imale su se priliku uvjeriti iz prve ruke u rođački i provincijalni karakter hratske autohtone destruktivne politike.
