Ferdo Livadić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodala izvor |
manja dorada i wikipedizacija |
||
Redak 13:
|nagrade=
|}}
'''Ferdo Wiesner Livadić''' ([[Celje]], [[30. svibnja]] [[1799]]. - [[Samobor]], [[8. siječnja]] [[1879]]) bio je
== Životopis ==
Rodio se [[30. svibnja]] [[1799]]. godine u [[Celje|Celju]] (danas Republika [[Slovenija]]) kao Ferdinand Wiesner. Otac mu je bio sudski pristav. Godine [[1809]]. Ferdo je od tetke naslijedio imanje u Samoboru te se obitelj preselila na samoborsko imanje. U [[Samobor]]u je Livadić završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u [[Zagreb]]u. Prvo glazbeno obrazovanje stekao je u samoborskoj školi, gdje mu je učitelj bio Josip Herović, osnivač samoborske puhačke glazbe ([[1807]].). U Zagrebu je nastavio obrazovanje učeći pjevanje i violinu.
Godine [[1815]]. otac ga šalje u [[Graz]] ([[Austrija]]) na studij prava. U isto je vrijeme Livadić je studirao i glazbu kod skladatelja Anselma Hüttenbrennera, prijatelja [[Beethoven]]a i [[Schubert]]a. Uskoro je Livadić postao poznat u Grazu kao violinist, pijanist i skladatelj, pa ga je Štajersko glazbeno društvo proglasilo počasnim članom. Nakon što je diplomirao pravo 1822. godine, želio je otići u [[Beč]] i steći doktorat, te nastaviti svoje glazbeno obrazovanje. Ali, s navršene 24 godine, otac mu je, u skladu s tetkinom oporukom, predao imanje. Livadić se morao vratiti u Samobor i skrbiti za imanje. U Grazu se i oženio [[24. veljače]] [[1823]]. godine s Katarinom Presinger. Punih 56 godina proveo je Livadić u svome dvorcu i bio je domaćin svim istaknutim osobama i vođama Ilirskoga pokreta. Njegovi stalni gosti bili su, pored [[Ljudevit Gaj|Gaja]], [[Ljudevit Vukotinović]] (Livadić je uglazbio njegovu pjesmu Okićke vrane), [[Dragutin Rakovac]], [[Petar Preradović]], [[Stanko Vraz]] (koji se prilikom posjeta Samoboru zaljubio u u lijepu Gajevu nećaku - Ljubicu Julijanu Cantilly i posvetio joj svoju knjigu pjesama Gjulabije), [[Vatroslav Lisinski]] (autor prve hrvatske [[Opera|opere]] ''[[Ljubav i zloba]]'') i mnogi drugi. Livadića su posjećivali i mnogi strani umjetnici kao Willmers, Julius Epstein, Leopold Zellner, Grün, Stazić-Stöger, Zadrobilkov, Cecilija Frank, itd. Njegov gost bio je i slavni [[Franz Liszt]] za svoga posjeta [[Zagreb]]u [[1846]]. godine.
[[Datoteka:Ferdo Livadić Samobor.jpg|minijatura|lijevo|200px|Bista Ferda Livadića u Samoboru]]
=== Stvaralaštvo ===▼
Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama. On je u svome domu jedne zimske večeri [[1833]]. godine skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu [[Još Hrvatska ni propala]] na tekst svoga prijatelja i vođe [[Ilirski pokret|Ilirskoga pokreta]] [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]]. Kako je Gaj sam pripovijedao, početkom [[1833]]. godine vozio se navečer saonicama Livadiću u Samobor. Očaran ljepotom zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja je dopirala iz obližnjeg sela, počeo je slagati stihove. Stigavši u Livadićev dom, pohitao je uz stube, zatražio papira i zapisao pjesmu. Livadić je sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma ubrzo postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta. Prvi puta javno je izvedena u zagrebačkom kazalištu 7. veljače [[1835]]. godine u međučinu izvedbe predstave Josefa Schweigerta "Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin" (na njemačkom). Za zbor i orkestar popijevku je priredio dirigent [[Juraj Wisner von Morgenstern]]. Otpjevana na hrvatskom, pjesma je doživjela burne ovacije, ponovljena je deset puta i redovno je izvođena u kasnijim reprizama predstave. Ferdo Livadić je priredio skladbu za glas i klavir za prvi javni nastup šesnaestogodišnje grofice Sidonije Erdödy u ožujku [[1835]]. godine. Ona je kasnije pjevala u mnogim izvedbama djela ilirskih skladatelja.▼
▲=== Stvaralaštvo ===
▲Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama. On je u svome domu jedne zimske večeri [[1833]]. godine skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu [[Još Hrvatska ni propala]] na tekst svoga prijatelja i vođe [[Ilirski pokret|Ilirskoga pokreta]] [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]]. Kako je Gaj sam pripovijedao, početkom [[1833]]. godine vozio se navečer saonicama Livadiću u Samobor. Očaran ljepotom zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja je dopirala iz obližnjeg sela, počeo je slagati stihove. Stigavši u Livadićev dom, pohitao je uz stube, zatražio papira i zapisao pjesmu. Livadić je sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma ubrzo postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta. Prvi puta javno je izvedena u zagrebačkom kazalištu 7. veljače [[1835]]. godine u međučinu izvedbe predstave Josefa Schweigerta "Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin" (na njemačkom). Za [[Pjevački zbor|zbor]] i [[orkestar]] popijevku je priredio [[dirigent]] [[Juraj Wisner von Morgenstern]]. Otpjevana na hrvatskom, pjesma je doživjela burne ovacije, ponovljena je deset puta i redovno je izvođena u kasnijim reprizama predstave. Ferdo Livadić je priredio skladbu za glas i klavir za prvi javni nastup šesnaestogodišnje grofice [[Sidonija Erdődy Rubido|Sidonije Erdödy]] u ožujku [[1835]]. godine. Ona je kasnije pjevala u mnogim izvedbama djela ilirskih skladatelja.
Ferdo Livadić je skladao glazbu više od 40 godina. Ostavio je brojčano velik opus od preko 250 skladbi; skladao je uglavnom komorna, klavirska i vokalna djela; stvarao je brzo, često za neku određenu prigodu.
* oko 180 solo-pjesama (njem. ''Lieder''): 125 hrvatskih popijevaka, 10-ak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene; odlikuje ih izražajna melodijska linija, često pod utjecajem njemačke glazbene tradicije, zatim jednostavna harmonijska pratnja klavira te naznake dramatičnosti.
* za klavir solo: 40 koračnica za glasovir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi
* 30-ak sakralnih kompozicija (mise, crkvene popijevke i orguljske skladbe)
Redak 33:
Svojim je djelom otvorio put hrvatskoj nacionalnoj glazbi [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]] i [[Ivan Zajc|Ivana Zajca]]. Livadić je također aktivno sudjelovao i u društvenom i političkom životu Samobora. U jednom je mandatu bio zamjenik ([[1838]].-[[1841]].), a u dva je mandata bio samoborski gradonačelnik ([[1842]].-[[1845]]. i [[1847]].-[[1850]]). Tri je godine ([[1847]].-[[1850]]) bio i ravnatelj samoborske škole. Umro je u svome domu [[8. siječnja]] [[1879]]. godine i pokopan je na samoborskom groblju. Na grobu i pred njegovom kućom (danas Samoborski muzej) nalazi se njegovo poprsje, rad kipara [[Ferdo Ivanščak|Ferde Ivanščaka]]. Godine 1902. postavljen je i reljef njemu u spomen na zgradi samoborskog magistrata, rad kipara [[Rudolf Valdec|Rudolfa Valdeca]]. Njegovim imenom danas se zove njegov dvorac, samoborsko tamburaško društvo i samoborska osnovna glazbena škola.
==
=== Vokalne skladbe ===
* ''Messe in C'' (misa u C duru)
* ''Missae croaticae pastorales'' (Hrvatska pastoralna misa) za glas i orgulje * ''Messe in Es-dur'' (misa u Es duru)
* ''Vier Lieder'', ciklus popijevaka (
* ''Nähe des Geliebten'', popijevka
* ''Jellačić Ban Zapfenstreich''
* ''Alpenlied
* ''Einmal und nie wieder Op.18''
* ''An das Klavier'', popijevka
* ''Der Sänger'', popijevka
* ''Der Bettelknabe'', popijevka
* ''Kamena dieva'', popijevka-[[romanca]]
* ''Okićke vrane'', [[balada]]
* ''Mio ti je kraj'', popijevka
* ''Ti si moja'', popijevka
* ''Udaljenoj ljubi'', popijevka
* ''Prelja'', popijevka
* ''Der Entfernten'', popijevka
* ''Kamena djeva'', popijevka
===
* ''Notturno
* ''Andantino'', za
* ''Ilirique Kolo''
* ''Tonskizze Op.18
* ''Charakteristische Tonbilder:''
** ''1. Der Scherz
** ''2. Der Eigensinn''
== Literatura ==
*
* [[Vjera Katalinić|Katalinić, Vjera]]: ''Ferdo Wiesner Livadić
*
*
*
== Izvori ==
* {{moljac|livadic.htm}}
* [https://archive.org/details/ilirskiglazbeni00kuhagoog Archive.org – Franjo Ksaver Kuhač: »Ilirski glazbenici: Prilozi za poviest hrvatskoga preporoda (1893)«]
▲* Vjera Katalinić: Ferdo Wiesner Livadić: zivot i djelo : radovi s muzikološkog skupa održanog u Samoboru, Hrvatska, 8. studenog 1992
▲* ANDREIS, Josip: Music in Croatia, Zagreb: Institute of musicology, 1982., str. 142-144.
▲* ANDREIS: Josip: Povijest glazbe, sv. 4, Zagreb: SNL, 1989, str. 206-209.
▲* KATALINIĆ, Vjera (ur.): Ferdo Wiesner Livadić. Život i djelo, Zagreb: HMD, 2003.
▲* STIPČEVIĆ, Ennio: Hrvatska glazba: povijest hrvatske glazbe do 20. stoljeća, Zagreb: Školska knjiga, 1997, str. 170.
▲* ŽUPANOVIĆ, Lovro: Centuries of croatian music, sv. 2, Zagreb: Školska knjiga, 1989, str. 14-15, 27.
▲* ŽUPANOVIĆ, Lovro: Stoljeća hrvatske glazbe, Zagreb. Školska knjiga, 1980, str. 156-160
* [http://www.academia.edu/5578515/Popis_muzikalija_u_zbirci_Ljudevita_Gaja_u_Hrvatskom_Drzavnom_Arhivu_u_Zagrebu_Catalogue_of_compositions_in_the_collection_of_Ljudevit_Gaj_in_the_Hrvatski_Drzavni_Arhiv_in_Zagreb_ Popis muzikalija u zbirci dr. Ljudevita Gaja u Hrvatskom Državnom Arhivu u Zagrebu]
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.ferdo-livadic.hr/1-home-ferdo.aspx Glazbena škola
{{GLAVNIRASPORED:Livadić,Ferdo}}
| |||