Inačica od 29. listopada 2014. u 13:25 uredi 188.129.36.156 (razgovor) →‎Chapmanov ozonski ciklus Uređen! ← Starija izmjena		Inačica od 29. listopada 2014. u 13:46 uredi ukloni ovu izmjenu MaGa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 79.927 edits m uklonjena promjena suradnika 188.129.36.156 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Avenue Novija izmjena →
Redak 12: Chapmanov ozonski ciklus je postupak kojim se ozon stalno obnavlja u Zemljinoj stratosferi, pretvarajući [[Sunce\|Sunčevo]] [[ultraljubičasto zračenje]] u [[toplina\|toplinu]]. 1930. [[Engleska\|engleski]] [[meteorologija\|meteorolog]] Sudney Chapman je riješio taj kemijski postupak. Ozon u stratosferi nastaje uglavnom djelovanjem ultraljubičastog zračenja sa Sunca (200 - 240 [[Metar\|nm]]), koje reagira sa dvoatomnim [[kisik]]om O<sub>2</sub>. [[Molekula\|~~Molekulele~~Molekule]] ozona koje su stvorene na taj način, upijaju ultraljubičasto zračenje sa Sunca [[Valna duljina\|valnih duljina]] između 240 i 310 nm, razbijajući triatomsku molekulu ozona u dvoatomnu molekulu kisika i jedan slobodni atom kisika. Ako se susretnu molekula ozona i atom kisika, oni u kemijskoj reakciji stvaraju dvije molekule dvoatomnog kisika: :O + O<sub>3</sub> → 2 O<sub>2</~~substancere~~sub> Neki slobodni radikali, kao što su [[hidroksil]] (OH), [[dušikovi oksidi\|dušikov monoksid]] (NO), atomi [[klor]]a (Cl) i [[brom]]a (Br), djeluju kao [[katalizator]]i u [[Kemijska reakcija\|kemijskim reakcijama]] ozona, stvarajući ozonski sloj tanjim i stvarajući ozonske rupe, što se ne bi dešavalo da nema tih katalizatora. Većina OH i NO je prirodno prisutno u stratosferi, dok ljudske aktivnosti stvaraju povećanu koncentraciju Cl i Br, posebno ispuštanjem klorofluorovodika (freoni) i halona. Svaki atom Cl ili Br, može razbiti i preko 10 000 molekula ozona, prije nego što nestane iz stratosfere. Redak 29: ==Otkriće ozonske rupe== Nakon godina zabrinutosti zbog povećanja [[troposfera\|~~troposferskogF.a~~troposferskog]] ozona u gradskim područjima, čovjek je 1985. ostao zapanjen drugim problemom: smanjenjem ozona, ali u [[stratosfera\|stratosferi]]. Sredinom 80-ih godina znanstvenici su došli do neočekivanog otkrića. Nakon što je niz godina mjerio koncentraciju ozona na [[Antarktika\|antarktičkoj]] stanici Halley Bay, [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanski]] je tim stručnjaka utvrdio konstantno smanjenje ozona u stupcu [[zrak]]a, još od 1968. godine. Prije 1968. izmjerene su dnevne vrijednosti veće od 300 DU, a 1984. manje od 200 DU (DU = [[Dobsonova jedinica]]). Ti su rezultati objavljeni 1985. godine. Ponukali su [[Sjedinjene Američke Države\|američke]] znanstvenike da još jednom provjere svoje podatke o količini ozona. Naime, [[NASA]] je lansirala satelit "Nimbus 7" sa zadaćom istraživanja prirodnih bogatstava Zemlje. Uz ostalo, taj je satelit nekoliko puta dnevno mjerio i količinu ozona. Iako su zabilježene niske vrijednosti, nije im se posvećivala pozornost. Naime, sistem za obradu podataka je bio programiran tako da ne uzima u obzir vrijednosti za koje se smatralo da su nerealno niske. <ref> Sparling Brien: [http://www.nas.nasa.gov/About/Education/Ozone/antarctic.html] "Antarctic Ozone Hole", publisher=NASA Advanced Supercomputing Department, 2001.</ref>

Ozonske rupe: razlika između inačica