Konstantin Ciolkovski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Raketarstvo uz pomoć dodatka HotCat
Nadopunio Konstantin Ciolkovski
Redak 1:
{{zaglavlje}}
{{prijevod}}
 
[[Datoteka:Tsiolkovsky.jpg|mini|400px|Konstantin Ciolkovski]]
{{Znanstvenik
'''Konstantin Eduardovič Ciolkovski'''<ref>Константи́н Эдуа́рдович Циолко́вский</ref> ([[17. rujna]] [[1857.]] – [[19. rujna]] [[1935.]]) bio je ruski [[znanstvenik]] i pionir svemirskih istraživanja i moderne raketne tehnologije. Hermann Obert, Robert H. Goddard i Ciolkovski se smatraju osnivačima [[astronautika|astronautike]].<ref>[http://www.allstar.fiu.edu/aero/tsiolkovsky.htm Konstantin E. Tsiolkovsky - Soviet Space Scientist]. From San Diego Aerospace Museum Educational Materials</ref>
| ime = Konstantin Eduardovič Ciolkovski
| slika = Tsiolkovsky.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[17. rujna]] [[1857]].
| mjesto_rođenja = [[Iževskoe]], [[Rusija]]
| datum_smrti = [[19. rujna]] [[1935]].
| mjesto_smrti = [[Kaluga]], [[Rusija]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Rusi|Rus]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Astronautika]]
| radna_institucija =
| alma_mater =
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Aerodinamika|Aerodinamički tunel]], <br /> [[raketa|raketna tehnologija]], <br /> [[svemirsko dizalo]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}
 
[[datoteka:SpaceElevatorClimbing.jpg||mini|desno|300px|Jedna od zamisli za [[svemirsko dizalo]], kada bi bio povezan na plutajuće postolje.]]
 
[[Imagedatoteka:Chertrg Tsiolkovsky.jpg|thumbmini|desno|300px|Skica prvog svemirskog[[svemirske brodaletjelice]] koju je napravio Ciolkovski.]]
 
'''Konstantin Eduardovič Ciolkovski''' <ref>Константи́н Эдуа́рдович Циолко́вский</ref> ([[Iževskoe]], 17. rujna 1857. – [[Kaluga]], 19. rujna 1935.), ruski znanstvenik i izumitelj. Godine 1887. razradio teoriju [[aerostat]]a od valovita lima s promjenljivim [[obujam|obujmom]]. Bavio se problemom gradnje metalnih [[zrakoplov]]a (1894.), prvi u [[Rusija|Rusiji]] konstruirao aerodinamički tunel (1900.). Najvažniji su mu radovi na području raketne tehnike primijenjene na [[Svemirske letjelice|svemirske letove]]. Objavio je 1929. teoriju o kretanju složenih višestupanjskih i višečlanih [[raketa]]. Predložio konstrukciju umjetnih satelitskih postaja koje bi kružile oko Zemlje i služile kao međupostaje za svemirska putovanja. Zamislio je i [[žiroskop]]sku stabilizaciju raketa u prostoru bez djelovanja [[sila teže|sile teže]]. Na temelju teorije i otkrića Ciolkovskoga razvijala se [[astronautika]], pa ga zbog toga nazivaju ocem astronautike (uz [[Hermann Oberth|Hermanna Obertha]] i [[Robert Goddard|Roberta Goddarda]] <ref>[http://www.allstar.fiu.edu/aero/tsiolkovsky.htm Konstantin E. Tsiolkovsky - Soviet Space Scientist]. From San Diego Aerospace Museum Educational Materials</ref>). <ref> '''Ciolkovski (Ciolkovskij), Konstantin Eduardovič''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11904] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
==Biografija==
Rođen je u mjestu IjevskuIževskoe, u [[Rjazanjska oblast|Rjazanjskoj oblasti]], tadašnjem [[Rusko Carstvo|Ruskom Carstvu]], u obitelji iz srednje klase. Otac Eduard je bio Poljak, a majka Marija Jumaševa je bila školovana ruska žena. Otac je bio protjeran iz Poljske, zbog svoje revolucionarne političke aktivnosti. <ref>Земной путь звездоплавателя. Retrieved from http://www.melnikoff.com/nikita/tsiolkovskiy/earth_way.htm.</ref>
 
U desetoj godini, Konstantin je obolio od šarlaha i izgubio sluh.<ref name="NotableScientists">citation|last=Narins|first=Brigham|title=Notable Scientists from 1900 to the Present|volume=5|pages=2256–2258|publisher=The Gale Group|location=Farmington Hills, MI|year=2001|isbn=078765454X</ref>Škola u Rjazanu[[Rjazanj]]u, kamo su se uskoro preselili, zadavala mu je gotovo nesavladive teškoće, ali je majka upravo beskrajnom strpljivošću nastavila s njime poduke kod kuće. Konstantin se sve više udaljavao od svojih vršnjaka. Sate i sate je sjedio sam kod kuće, nagnut nad posuđenim matematičkim i fizikalnim djelima, u kojima je nalazio odgovore na brojna pitanja, na koja mu inače nitko nije mogao odgovoriti.
 
Nakon dvije godine umrla mu je majka, pa je ostao sam sa svojim ocem, knjigama i mislima. Jednog dana je dobio balon ispunjen lakim plinom, a kada ga je izgubio pokušao je od papira za cigarete sam napraviti novi. Potom je često u prirodi proučavao let ptica i leptira. Sa 16 godina otac ga je poslao u [[Moskva|Moskvu]], da tamo nastavi studije. Tu ga je put vodio kroz velike biblioteke i predavaonice, u kojima se snalazio kao kod kuće. Od novca kojeg mu je otac slao, mogao je skromno živjeti, ali on je trebao mnogo novaca za kemikalije i aparate za pokuse, pa je kroz 3 godine studiranja fizike, astronomije, mehanike i geometrije, jeo samo crni kruh. [[Jules Verne]] mu je bio velika inspiracija, u djelima gdje je opisivao put kroz svemir i raketni pogon. Smatra se ocem [[Svemirske letjelice|svemirskih letova]] i prvi čovjek koji je zamislio [[Svemirsko dizalo|svemirsko dizalo]], nadahnut 1895. sa novoizgrađenim [[Eiffelov toranj|Eiffelovim tornjem]] u [[Pariz]]u.
 
Vidjevši mladog znanstvenika, blijedog i mršavog, prestrašeni znanci iz RjazanaRjazanja obavijestili su oca, koji je odmah došao u Moskvu da odvede sina kući. Godine 1872. ponudili su mu da bude nastavnik matematike. S 23 godine, poslao je nekoliko znanstvenih radova Društvu za fiziku i kemiju u [Petrograd]u, pri čemu se ispostavilo da je ponovo otkrio neka znanstvena otkrića, jer ih nije imao prilike prije upoznati. Obazrivi odgovor poslao mu je [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev]] i kasnije je postao članom tog društva.
 
Kasnije se preselio u [[Kaluga|Kalugu]], gdje je proveo ostatak svog života. Ondje je pažljivo nastavio s radom na rješavanju problema upravljivog zrakoplova. No, budući da je projektirao letjelice od metala i sa zatvorenom kabinom, nitko ga u to vrijeme nije shvaćao ozbiljno. U međuvremenu se i oženio.
 
Ponekad su mu stizali i poneki novčani prilozi, ali je vrlo skromno živio. Ipak mu je uspjelo nešto gotovo nevjerojatno; u svom stanu je ispraznio jednu sobu i u njoj uredio prvi aerodinamički tunel u Rusiji. 1893. je napisao nekoliko naučno-fantastičnih pripovjetki, a 1896. konačno je u cijelosti prešao na istraživanje raketa. Ljudi su vjerovali da on uopće nema dara za velikog izumitelja[[izumitelj]]a.
 
Do bitne promjene u njegovom životu došlo je kad je Ciolkovski dobio brošuru do tada nepoznatog pisca Aleksandra Petroviča Fjodorova, u kojoj je opisan “Nov postupak kod leta i raketni princip za letove kroz svemir”.<ref name="bio">[http://www.informatics.org/museum/tsiol.html The life of Konstantin Eduardovitch Tsiolkovsky 1857-1935]</ref> Ciolkovskom nije trebalo dugo računati da dokaže, kako su tada postojeće rakete na kruto gorivo preslabe za let u svemir, nego da rješenje predstavlja raketa na tekuće gorivo.<ref>[http://www.csa.hr/download/povijest_rakete.pdf] Povijest rakete</ref>
 
==Rad==
Godine 1898. Ciolkovski je završio svoj najznačajniji rad “Istraživanja''Istraživanja kosmičkog prostora pomoću reaktivnih aparata”aparata'', koji je objavljen tek 1903.<ref> The Exploration of Cosmic Space by Means of Reaction Devices (Исследование мировых пространств реактивными приборами)|journal=The Science Review|issue=5|year=1903|url=http://epizodsspace.testpilot.ru/bibl/dorev-knigi/ciolkovskiy/issl-03st.html|accessdate=22 September 2008</ref> Zbog opreznosti stručnjaka, nije bilo nikakvih ni pozitivnih ni negativnih reakcija, a časopis koji ga je objavio, uskoro je obustavio izlaženje. Za izvođenje praktičnih pokusa s raketama[[raketa]]ma nikada nije imao dovoljno sredstava, pa se zbog toga još intenzivnije bavio teorijom. Izračunao je, u poznatim jednadžbama Ciolkovskog, da minimalna brzina koja je potrebna da raketa dostigne minimalnu [[planetarna putanja|planetarnu putanju]] ili orbitu, 8 km/s i da to može postići višestepena raketa koja će imati kao gorivo tekući [[kisik]] i tekući [[vodik]].
[[Image:Chertrg Tsiolkovsky.jpg|thumb|Skica prvog svemirskog broda koju je napravio Ciolkovski]]
Godine 1898. Ciolkovski je završio svoj najznačajniji rad “Istraživanja kosmičkog prostora pomoću reaktivnih aparata”, koji je objavljen tek 1903.<ref> The Exploration of Cosmic Space by Means of Reaction Devices (Исследование мировых пространств реактивными приборами)|journal=The Science Review|issue=5|year=1903|url=http://epizodsspace.testpilot.ru/bibl/dorev-knigi/ciolkovskiy/issl-03st.html|accessdate=22 September 2008</ref> Zbog opreznosti stručnjaka, nije bilo nikakvih ni pozitivnih ni negativnih reakcija, a časopis koji ga je objavio, uskoro je obustavio izlaženje. Za izvođenje praktičnih pokusa s raketama nikada nije imao dovoljno sredstava, pa se zbog toga još intenzivnije bavio teorijom. Izračunao je, u poznatim jednadžbama Ciolkovskog, da minimalna brzina koja je potrebna da raketa dostigne minimalnu [[planetarna putanja|planetarnu putanju]] ili orbitu, 8 km/s i da to može postići višestepena raketa koja će imati kao gorivo tekući [[kisik]] i tekući [[vodik]].
Godine 1911. objavio je daljnji rad o istraživanju svemirskog prostora pomošu reaktivnih aparata, te je do 1914. svoja otkrića u potpunosti iznio pred javnost. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] napisao je nekoliko naučno-fantastičnih pripovjetki. [[Oktobarska revolucija]] 1917. nije puno izmjenila njegov položaj. Pa ipak 1919. je primljen u Akademiju[[Ruska Znanostiakademija znanosti|Rusku akademiju znanosti]], nakon čega su uslijedili brojni njegovi novi radovi. Napokon je postao opće poznat i uživao je veliki ugled. Godinu za godinom usavršavao je svoje zamisli o letu u svemirski prostor. Uspio je ispravno nacrtati komoru izgaranja rakete hlađene tekućinom, u kojoj su se palila dva različita pogonska sredstva.
 
Za svoga života objavio je 88 djela vezano za svemirske letove. Uz to je dizajnirao rakete sa upravljivim potiskom, višestepene rakete, prostor za posadu i zatvorene biološke sisteme koji bi osigurali hranu i [[kisik]] za svemirska naselja. 1927. je objavio ideju za lebdjelice ili “zračni jastuk”. <ref>Air Cushion Vehicle History|publisher=Neptune Hovercraft Shipbuilding Company|url=http://www.hovercraft.ru/history.html|accessdate=22 September 2008</ref>Iako su mnogi za njegov rad izjavili da je nepraktičan, imao je veliki utjecaj na kasnije raketne znanstvenike, npr. [[Wernher von Braun]], Valentin Gluško, Sergej Koroljev itd.
 
==Izvori==