Kult ličnosti: razlika između inačica

'''Kult osobnosti ili Kult ličnosti''' javno je nekritičko isticanje i obožavanje jedne osobe kao nepogrješivog [[politika|političkog]] vođe društvenog napretka.

Kult ličnostiosobnosti često nalikuje na [[religija|religiju]] zamijenujiče obožavanje društva prema „velikim vođi“ države.

Oblici kultova ličnostiosobnosti su karakteristične za mnoge [[diktatura|diktature]], ali mogu i postojati u demokratskim sustavima. Različiti kultovi ličnostiosobnosti su postojali primjerice u [[fašizam|fašistickoj]] Italiji [[Benito Mussolini]]ja, [[nacionalsocijalizam|nacionalsocijalističkoj]] Njemačkoj [[Adolf Hitler]]a, te [[realsocijalizam|realsocijalističkim]] diktaturama poput [[Rumunjska|Rumunjske]], [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]] ili [[SFRJ|Jugoslavije]].

Izraz je prvi put upotrijebio [[Nikita Hruščov]] u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa [[Komunistička stranka Sovjetskog Saveza|Komunističke stranke Sovjetskog Saveza]] (1956.), u kojemu je apologiju [[Staljin|Josifa Visarionoviča Staljina]] i cijeli sustav političkih, propagandnih i represivnih mjera koji se tom apologijom služio osobito u tijeku posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti označio kao [[kult]] ličnostiosobnosti. To doba je također nazvano "razdobljem kulta ličnostiosobnosti". U opisu navedenoga navođeni su: zloupotreba vlasti, represalije protiv političkih protivnika, koje su uključivale i njihovo uništenje, partijske [[čistke]], masovno deportiranje "neprijatelja naroda", često i posve neupućenih građana. Sve te zloupotrebe, golemih razmjera i posljedica, trebale su, uz falsifikate o povijesnim događajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurati nesmetano provođenje Staljinove samovoljne vlasti. Kult ličnosti se diferncirao kao poseban oblik [[autokracija|autokratske]] vladavine koja se temelji na posvemašnoj [[birokracija|birokratizaciji]] društvenog i političkog života.

== Kult ličnostiosobnosti Josipa Broza Tita u SFRJ ==

Komunisti su i nakon smrti [[Josip Broz|Josipa Broza Tite]] nastavili kultom ličnostiosobnosti. Politički život odvijao se pod parolom "Poslije Tita Tito". Pojačana je [[ideologija|ideološka]] dimenzija u osnovnoškolskom i srednjoškoslom obrazovanju kvizom "[[Titovim stazama revolucije]]" pri čemu su pobjednicima osiguravane nagrade i prednost pri dobivanju potpora i upisima na fakultete.

U [[mediji]]ma i na javnim priredbama isticana je zakletva "[[Druže Tito, mi ti se kunemo]]". 25. svibnja slavljen je kao "[[dan mladosti]]" s raznim [[ritual]]ima iskazivanja obožavanja. Onaj tko je uspio javno pokazati više poštovanja ili odanosti za lik i djelo Tita nametao se za neku vrstu njegova poslanika. Trend [[titoizam|titoizma]] prepoznali su pored komunističkih [[funkcioner]]a i [[lokalni karijerist|lokalni karijeristi]] te nezaposleni [[omladinci]] koji su [[hodočašće|hodočastili]] pješice na njegov grob da bi na povratku od mjesnih komiteta tražili pravo na posao ili neku drugu vrstu prava odnosno nagrade za pravovjernost. <ref>Ivica (Ivo) Lučić, ''Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. 1992. godine, Despot infinitus d.o.o.: Zagreb, 2013., str. 33 </ref>

== Karakteristike kulta ličnostiosobnosti ==

== Primjeri kultova ličnostiosobnosti ==